FRA-LE FIGARO 7.5.02. FRANCUSKA DESNICA POBJEĐUJE I NA PARLAMENTARNIM IZBORIMA?

FRANCUSKA LE FIGARO 7.V.2002. Tri, šest, devet "Što poželjeti premijeru ako ne 'Dobar vjetar!', kao što se oduvijek govorilo odvažnim mornarima? Želja je to iskrenija što slika slomljene i ogorčene zemlje naslikana jedne travanjske nedjelje nije nestala jedne nedjelje u svibnju. Pitanja, problemi, krize, a napose potreba da se stvori nova predodžba o politici, i dalje su nazočni i nužni. Zadaća je velika, jer treba reformirati i vidati rane, obnavljati i uvoditi novosti, poticati i ujedinjavati, ne brinući se odveć zbog konzervatizma, korporativizma i drugih strančarskih kočnica. Izbor Jeana-Pierrea Raffarina već je dobar pokazatelj. Simbolizira poruku kako prvog - neprihvaćanje gotovih rješenja - tako i drugog kruga - odbacivanje ekstremizma. No on i njegov mentor, Jacques Chirac, moraju biti brzi. Nemaju puno vremena. Očekivanja su velika, a napast ekstremizma, lijevog i desnog, i dalje vreba. Zaboraviti prvo, a zanemariti drugo, bilo bi varka, tj. samoubojstvo. Šef vlade morao bi objeručke prihvatiti pravilo o najmu na tri, šest, devet mjeseci. Ima tri mjeseca, pošto dobije parlamentarne izbore, da vrati naše povjerenje, šest da nam vrati odvažnost i devet da nam vrati volju. Povjerenje će vratiti tako što će učiniti ono što su htjeli birači, što će potvrditi ugled države i uspostaviti javni red. Odvažnost će biti rezultat mjera, uglavnom poreznih, koje će omogućiti da građani budu odgovorniji, da pronađu posao i da se bave poduzetništvom. Volja znači početak velikih reforma, države, školstva, mirovina. Te će promjene povećati sklonost da se borimo za sigurniju zemlju i za obnovljenu Republiku. Taj je ugovor u biti nacija zaključila sa Chiracom. Uz uvjet, s njegove strane, da pokaže spremnost da će ga ispuniti i dotjerivati. Uz uvjet, s njezine strane, da će državnom poglavaru dati ovlasti da djeluje. To govori koliko bi još jedna kohabitacija bila pogubna i proturječna. Pogubna jer bi vjerojatno dovela do raspuštanja, do novih parlamentarnih izbora i, postupno, do krize vlasti čiji ishod nitko ne može predvidjeti. Proturječna jer bi za francuski narod značila vraćanje glasovima na predsjedničkim izborima i odustajanje od nužne obnove. Vrlo su rijetki birači, čak i u ljevici, koji žele nastavak kohabitacije, sustava koji je doveo do slijepe ulice i do stalne pojave ekstrema. Tomu se nadaju tek čelnici ljevice. Obožavaju tu praksu od koje su zazirali prije nepunih mjesec dana. Sada pak 'zaboravljaju' svoju odgovornost za poraz, ponoseći se pobjedom koja je ponajviše njihov neuspjeh," piše među inim, piše Michel Schiffres.