ZAGREB, 6. svibnja (Hina)- Ostavštinu jednog od najsvestranijih i najplodnijih hrvatskih književnika Miroslava Krleže koja se čuvala 20 godina u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, nakon četiri mjeseca otkako je otpečaćena,
novinarima su danas predstavili krležolog Velimir Visković, Vlaho Bogišić, ravnatelj Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", i ravnatelj Nacionalne i sveučilišne knjižnice Josip Stipanov.
ZAGREB, 6. svibnja (Hina)- Ostavštinu jednog od najsvestranijih i
najplodnijih hrvatskih književnika Miroslava Krleže koja se čuvala
20 godina u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, nakon četiri
mjeseca otkako je otpečaćena, novinarima su danas predstavili
krležolog Velimir Visković, Vlaho Bogišić, ravnatelj
Leksikografskog zavoda "Miroslav Krleža", i ravnatelj Nacionalne i
sveučilišne knjižnice Josip Stipanov.#L#
Visković je istaknuo da je pronađeno dosta neobjavljene građe koja
je dovedena do stupnja objavljivanja. To bi obuhvatilo 10 svezaka,
rekao je, dodavši kako se očekivalo da će u ostavštini biti i šesta
knjiga romana "Zastave" o kojoj je Krleža za života govorio Enesu
Čengiću, a neki su tvrdili da su rukopis te knjige imali u rukama.
Roman "Zastave" Miroslav Krleža (1893.-1981.) počeo je
objavljivati u Forumu 1962. U Zorinu izdanju sabranih djela
"Zastave" su objavljene 1967. u četiri knjige, a u izdanju
sarajevskoga Oslobođenja 1976. pojavljuje se pet knjiga.
Krležina građa je žanrovski različita, izjavio je Visković
izdvojivši nekoliko novela, među kojima "Salomu" iz 1914. pisanu u
tri varijante, dok je kompletnu dramsku verziju "Salome" Krleža
objavio u Forumu 1963.
Neki od naslova pronađenih novela su "Gospođa Agata", "Potpukovnik
Š", "Strašni san o Dragutinu pl. Domjaniću" i druge, rekao je
Visković, spomenuvši i dvije oveće pripovijetke iz 1957. i 1958. -
"Đavoli među nama" i "Veduta".
Od romaneskne građe među ostavštinom su fragmenti romana "Leševi" i
"Hodna satnija", koje je Krleža pisao paralelno sa zbirkom novela
"Hrvatski bog Mars".
Visković kaže da je najveći dio građe vezan uz Krležine dnevničku
prozu, kao što su "Davni dani", nastali 1918., pa preko novije
dnevničke građe koju je nastavio pisati, ili redigirati postojeću,
sve do pedesetih godina i kasnije.
U ostavštini je i golem broj pjesama, više od stotinjak, za koje
Visković tvrdi da nisu do sada objavljivane. Što se tiče dramskih
tekstova nije pronađen niti jedan za koji bi se moglo reći da je
dovršen, pa ih Visković smatra više konceptima.
Istraživači su pronašli i velik broj eseja - fascikle u kojima
Krleža piše o Starčeviću, Trumbiću, Supilu i Radiću. Ti eseji su
itekako važni za razumijevanje prilika potiličkih događaja važnih
za Hrvatsku u sklopu bivše države.
Vlaho Bogišić je upozorio na veliku korespodenciju - od 10 do 20
tisuća pisama, razne dokumente, zabilješke kao i iscrpan dosje o
Deklaraciji o položaju i nazivu hrvatskog jezika iz 1967.
Među građom značajno mjesti zauzimaju marginalije, koje su vezane
uz Krležin leksikografski opus, a u ostavštini je, prema
Bogišićevoj procjeni, trebalo biti i 40 svezaka u izdanju "Zore",
od kojih nijedan nije pronađen.
Bogišić je podsjetio da je, po piščevoj oporuci, Hrvatska akademija
znanosti i umjetnosti ta koja će odlučiti što će se iz građe
objavljivati.
Velimir Visković na kraju je napomenuo da će se nastaviti razgovori
s obitelji Enesa Čengića oko povrata nekih Krležinih rukopisa, a
pouzadano se zna da je Krleža dao Čengiću promemoriju rukopisa
"Sukob na ljevici" i autograf o A. B. Šimiću, koji je Čengić objavio
u šestoj knjizi Dnevnika o Krleži.
(Hina) ta mc