US - NEWSDAY 1. V. BUSH JE NA SVJETSKOJ POZORNICI SAM

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 1. V. 2002. Bush je na svjetskoj pozornici sam "Evo osnovnog pravila politike: ako znate što činite, činite toga što više. No ako ne znate, to što činite smanjite. George W. Bush je svladao pola te mudrosti. Držeći se iskušane gospodarstvene politike, predsjednik djeluje jako pametno dok se gospodarstvo vraća u normalu. No slijedeći vanjsku politiku 'spontanog' tipa- oblikujući vanjsku politiku u 'hodu'- Bush u najboljem slučaju djeluje amaterski. Počnimo s onim što Bush zna dobro: jačanje gospodarstva. Svoju je predsjedničku kampanju temeljio na smanjenju poreza, prošlog lipnja je ozakonio smanjenje poreza i od tada se držao te politike. Da, gospodarstvo je 2001. godine bilo u krizi, ali to je bio djelomično rezultat i prsnuća balona visokotehnoloških dionica koje se dogodilo godinu dana prije, zajedno s, naravno, šokom koji je uslijedio nakon 11. rujna. Ipak, demokrati su odmah napali Bushonomiku. 'Ne samo da smanjenje poreza nije uspjelo spriječiti recesiju', obznanio je čelnik većine u Senatu, Tom Daschle, 4. siječnja, 'vjerojatno ju je još dodatno pogoršalo.' Ova je recesija, međutim, vjerojatno bila jedna od najblažih u povijesti. Bushova politika smanjenja poreza u petak je dobila i službenu potvrdu. Ministarstvo trgovine obznanilo je da je gospodarstvo naraslo za 5.8 posto u prvom kvartalu 2002. godine. Moglo bi se tvrditi da smanjenje poreza, i ustrajanje u takvoj politici, i nije najveći intelektualni pothvat svih vremena. No u tome i jest stvar: ako nešto djeluje, zašto komplicirati? Lekcija posljednjih nekoliko stoljeća je ta da smanjenje poreza u konačnici vodi povećanju poslovanja i ulaganja. Neki intelektualniji gospodarstvenici još uvijek se žele nadmudrivati s teorijom Adama Smitha i realnosti američkog gospodarstva, ali ne i Bush. Okrenimo se sada vanjskoj politici (...). Odmah nakon 11. rujna, Bush se preobrazio iz poluizolacionista u hiperinternacionalista. Brz i lak uspjeh u Afganistanu uvjerio ga je da može iskorijeniti zlo terorizma diljem svijeta. Konzervativizam je, u najboljem slučaju, sinonim za oprez. No Bush je ignorirao lekcije uspješnog državništva za demokracije, koje naglašavaju izgradnju saveza i pozivanje na međunarodno pravo. Njegova nagla i lakomislena retorika- razbacivanje teškim riječima kao što su 'križarski rat' i 'osovina zla'- ukazuju na radikalnu nesmotrenost koja se morala osvetiti. Dok je bio kod kuće, u Texasu, guverner Bush je bio dobro upoznat s opasnostima preuranjene polarizacije. Nikada mu ne bi palo na pamet ući u neko teksaško zakonodavno tijelo i zarežati: 'Ili ste uz mene, ili ste protiv mene.' Međutim, upravo je takav ultimatum gurnuo pod nos svijetu. Mislio je da će započeti stampedo protiv Iraka Sadama Huseina, no umjesto toga, međunarodna zajednica je zauzela različite stavove. Sada su ponovno eruptirale i izraelsko- palestinske borbe. 43. predsjednik, koji se više od godinu dana pretvarao da će taj problem riješiti drugačije od svojih prethodnika- tako što ga nije ni pokušao riješiti- sada se očajnički trudi pohvatati konce i smisliti nekakvu taktiku. To možemo nazvati post- hoc ad hoc. Bush je svoj novi pristup izgradio na dva sumnjiva temelja: prvi je Ariel Sharon kojeg Bush opisuje, gotovo jedini u svijetu, kao 'čovjeka koji se zalaže za mir', a drugi saudijski princ Abdulah, čelnik zemlje koja u najboljem slučaju djeluje kao ambivalentan američki saveznik. (...) Predsjednik je naslijedio niz ideja o slobodnom tržištu za vođenje gospodarstva koje su mu dobro poslužile jer su dobro poslužile i njegovim prethodnicima. No on je autor apsolutističke i unilateralističke 'doktrine' o borbi protiv određenih vrsta zla iz inozemstva za koju nije vjerojatno da će uspjeti, jer unilateralizam rijetko djeluje. Naravno, mjesta za inovacije uvijek ima. No oni koji nastoje poboljšati standardne procedure rješavanja problema trebali bi za početak raspolagati s više znanja od svojih prethodnika. Pa ipak, u vanjskoj politici, za razliku od gospodarstvene politike, Bush odbacuje prošlost. On ne želi nadmašiti tradiciju; on ju jednostavno ignorira", piše James P. Pinkerton.