THE BALTIMORE SUN 29. IV. EUROPSKA PROTIMBA ŽIDOVIMA I AMERICI?

SJEDINJENE DRŽAVE THE BALTIMORE SUN 29. IV. 2002. Europa se ujedinjuje kroz mržnju prema Židovima i SAD-u "Europa je rijetko u svojoj poslijeratnoj povijesti bila toliko ujedinjena kada je posrijedi neka kriza kao sada, oko izraelsko- palestinskog sukoba. Većina anketa javnog mnijenja pokazuje kako je velika većina na strani Palestinaca, a jedina razlika među njima jest u oštrini kojom osuđuju akcije Izraela. Europski politički ekstremi uvijek su mrzili Izrael: desnica, koja nikada nije ni odustala od antisemitizma, ni nakon poraza fašizma, prezrela je Izrael zbog njegova židovstva. Ljevica, prijateljski raspoložena prema Izraelu dok su ga vodili laburisti, do Šestodnevnog rata iz 1967. godine, odbacila ga je zbog onog što je vidjela kao izraelski militarizam i rasizam i, naravno, zbog činjenice da je američki saveznik. Ekstremi zatvaraju krug, i to najuvjerljivije baš kada su posrijedi pitanja povezana s Izraelom, Židovima i SAD-om. Nedavne demonstracije dočarale su novo stanje, jer je često bilo nemoguće odrediti gdje počinje ljevica a završava desnica. U Berlinu, npr., radikalni ljevičari pridružili su se radikalnim desničarima u spaljivanju izraelskih zastava na kojima su bili nacrtani kukasti križevi. Te su demonstracije postale izraz spajanja radikalne desnice i ljevice u pitanju izraelsko- palestinskog sukoba, u velikom dijelu Zapadne Europe. Još više, naravno, iznenađuje konsenzus među velikim dijelom srednje europske političke klase, od kojih su mnogi izrazili svoju frustraciju Izraelom uz neuobičajenu gorčinu i indignaciju. Malo je kriza potaknulo tako širok konsenzus u nedavnoj europskoj povijesti. Uzmimo u obzir posljednju: četiri rata iz 1990-tih u bivšoj Jugoslaviji. Neslaganja su postojala od prvih ispaljenih hitaca koji su bili usmjereni protiv Slovenije i Hrvatske u ljeto 1991. godine, sve do pada režima Slobodana Miloševića nakon srbijanskog poraza u kosovskom sukobu deset godina poslije. Demonstracije su dominirale europskim proljećem 1999. godine kao i onda kada je NATO počeo svoju vojnu kampanju protiv Jugoslavije. No za razliku od demonstracija koje se organiziraju sada, one od prije nekoliko godina su bile mnogo manje i sudjelovalo je manje ljudi. Iako su se i u ranijim demonstracijama mogao zamijetiti savez radikalnih ljevičara i desničara u protimbi NATO-u, većina Europljana ostala je na distanci. Osim toga, javno mnijenje bilo je oštro podijeljeno između onih koji se zalažu za intervenciju NATO-a kao oslobodilačke akcije i drugih, koji su joj se protivili kao imperijalizmu SAD-a. Kako, dakle, objasniti konsenzus europskog stava kada je u pitanju Bliski istok tri godine kasnije? I kako objasniti strasti koje prate te stavove? Jedno je sigurno - antisemitizam, koji nikada nije nestao nego je u razdoblju nakon rata bio prikriven, ponovno se javio. Još je važnije vrijeme u koje se ovo javlja. Tek s krajem hladnog rata Drugi je svjetski rat zaista završen. Ovo je značilo da smjernice iz prošlosti - američka hegemonija, europska uslužnost toj hegemoniji i tabui koji se tiču javnog izražavanja antisemitizma - više ne vrijede. Ne samo da je postalo moguće, i u uglednom društvu, ocrniti sve američko i u istom dahu izreći pogrdne opaske o Židovima i Izraelu, to se zapravo i očekuje. Europska iritacija SAD-om manje je povezana s političkim razlikama koliko s vrijednostima. Kada su Europljani 1990-tih započeli složeni proces izgradnje Europske Unije, pojavilo se pitanje različitih, možda i nekompatibilnih, vrijednosti Europe i SAD-a. Iako će pitanje koje vrijednosti i identitete sami Europljani međusobno dijele dugo čekati na svoj odgovor, postaje jasno da su počeli prihvaćati jednu negativnu vrijednost uz dozu fanatizma: to da nisu Amerikanci. Ovo pomaže objasniti zbog čega su mnogi Europljani ubrzo nakon 11. rujna odustali od svojih simpatija za SAD i vratili se svom starom stavu kako je SAD surovi silnik. Smatrajući Izrael produljenom rukom SAD-a, ovaj mehanizam negativnog identiteta proteže se i na Bliski istok. Ne radi se toliko o simpatijama za Palestince koliko o antipatiji za Izraelce koja pokreće europski stav u ovoj krizi - antipatiju koja većinu svojih korijena ima u neprijateljskim stavovima prema SAD-u", piše Andrei S. Markovits, profesor europske politike pri Michiganskom sveučilištu.