US-NEWSDAY 24. IV. UZROCI LJEVIČARSKOGA PORAZA

SJEDINJENE DRŽAVE NEWSDAY 24. IV. 2002. Novi ljudi, nova politika, nove zamjerke "Da biste mogli shvatiti značenje izbornog uspjeha Jean- Marie Le Pena u prvom krugu predsjedničkih izbora u Francuskoj, zamislite da je Al Gore bio na trećem mjestu po broju glasova u prvom krugu američkih predsjedničkih izbora, iza Pata Buchanana, tako da u posljednjem krugu sudjeluju Buchanan, desničar, i George W. Bush, političar desnog centra. Bush bi na kraju uvjerljivo pobijedio, ali bi mnogi bili zapanjeni činjenicom da je Buchanan tako dobro prošao na izborima. To će se dogoditi u Francuskoj u drugom krugu predsjedničkih izbora, 5. svibnja. U anketama javnog mnijenja Le Pen jest pretekao Lionela Jospina, ljevičarskog kandidata, ali zaostaje za konzervativnim kandidatom, Jacquesom Chiracom, za 56 bodova. Tako da osim što su s pravom preneraženi, promatrači bi mogli naučiti tri lekcije koje se mogu primijeniti i na Ameriku, osim Francuske. Prvo, ljevičarska gospodarstva nastavljaju zakazivati. Godine 1997. socijalist Jospin je izabran za premijera, obećavajući npr. 35-satni radni tjedan za 40-satnu plaću. Nezaposlenost je ostala na oko 10 posto jer su ulagači reagirali na ovu Jospinovu poruku koja izravno šteti poslodavcima. Prije dvije godine, npr., pariška tvrtka, Vivendi, kupila je Seagram, vlasnika 'Universal' studija, za 31 milijardu dolara, a francuski su direktori odmah premješteni na Manhattan. Drugo, demografija preoblikuje politiku. Francuska je stoljećima imala nelagodan odnošaj s arapskim svijetom, koji se nalazi s druge strane Mediterana; ova fizička blizina, udružena s malim brojem rođenih Francuza i multikulturalnom ideologijom - sve ovo zajedno je otvorilo zlatna vrata Francuske milijunima Arapa. Danas muslimani predstavljaju barem 10 posto zemlje. Kritičari na francuskoj desnici dugo uzpozoravaju da demografija nije tek sudbina nego da predstavlja katastrofu. Knjiga iz 1973. godine, 'Logor svetaca', Jeana Raspaila, još uvijek progoni Francuze. U knjizi, milijun hindusa iz Kalkute brodovima kreće na jug Francuske. Raspail piše kako se Francuzi kolebaju i prepiru dok pristiže val imigranata. Zemlja će ovim priljevom stranaca biti zauvijek promijenjena, brine jedan lik u knjizi. 'To je cijena koju moramo platiti za čovječanstvo', stiže multikulturalni odgovor. 'Sretni smo ju platiti.' Tako indijski imigranti stižu u Francusku, nakon kojih slijedi poplava imigranata iz čitavog svijeta. Kritičari su knjigu nazvali rasističkom, i još ju uvijek nazivaju takvom, ali Raspail na najjednostavnijoj razini ima pravo: novi ljudi znače novu politiku. Ne može se zanijekati da je priljev arapskog stanovništva promijenio Francusku, a mnogi tvrde da ju je promijenio na gore. Sve rašireniji antisemitizam u Francuskoj, npr., u bliskoj je vezi s borbama na Bliskom istoku, a gotovo svo nasilje koje je počinjeno nedavno - paljenje sinagoga, uništavanje nadgrobnih ploča, kamenovanje školskih autobusa - počinjali su francuski Arapi. Francuska vlada je reagirala sporo; dok je francuski rabin Joseph Sitruk u prosincu lamentirao: 'Kako u Francuskoj ima 5 do 6 milijuna Muslimana, a Židova samo 600.000, jasno je da se muslimanske zajednice shvaćaju ozbiljnije.' Treća lekcija je ta da akcija uzrokuje reakciju - ili reakcionarnu politiku. Le Pen, bivši padobranac koji slavi konzervativizam, svoj je antiimigrantski pokret počeo 1972. godine. 'Riskiramo da nas potope', kazao je, citirajući Raspaila - a sve veća potpora koju ima upućuje na to da je multikulturalizam stvorio reakciju. Možemo ga nazvati europskim kulturalizmom. I dok su Le Pena u prošlosti crnili zbog antisemitizma, njegovo neprijateljstvo prema Arapima danas je mnogo naglašenije. U intervjuu u izdanju Ja'aretza od 18. travnja, telavivskim novinama, izjavio je kako se divi Goldi Meir, pokojnoj izraelskoj premijerki, i simpatije za sadašnjeg premijera Ariela Sharona. Govoreći o Arapima, nastavio je: 'Djeluju prema drukčijoj logici', koja vodi do 'njihove tvrdoglave etničke segregacije, njihove dominantne prirode.' Takve očito rasističke izjave sigurno će dovesti do Le Penovog poraza za dva tjedna. No porazivši političku ljevicu, već je dokazao da je nova politika etničke mržnje zasjenila staru politiku klasnog ratovanja. Pa ipak, količina glasova koje je dobio upućuje na to da je veliki izazov za Francusku, i za sve zapadne demokracije, taj da pomire radikalni multikulturalizam unutar okvira tradicionalne države", piše James P. Pinkerton.