NJ 22. IV. SZ: AMERIČKI DEFICIT UGROŽAVA RAST SVJETSKOG GOSPODARSTVA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 22. IV. 2002. Klimavi temelji "U Americi - a gdje bi drugdje - svaki je dolar udvostručen. Tko je imao novaca, prebacio ga je u Sjedinjene Države i mogao se uzdati da će američka vlada postojano ubrzavati rast privrede. Granica prema Kanadi toliko je otvorena kao da se iza nje nalazi tek još jedna američka savezna država; kontrole u zračnim lukama bile su toliko površne da su naoružani teroristi uspijevali proći bez ikakvih problema a 2000 milja duga granica s Meksikom, nazvana linija smrti, bila je toliko šuplja da je godišnje u SAD ulazilo nekoliko tisuća ilegalnih radnika - bili su jeftini a na kraju su i amnestirani. Ukratko, privreda je bilježila veliki rast sve dok prošle godine nije izbila recesija. No, mnogi se sada ponašaju kao da slijedi repriza takvih prilika: na zasjedanju MMF-a i Svjetske banke govori se da Amerika danas ponovno bilježi brži rast nego ostatak svijeta. Amerika je navodno mjesto gdje valja ulagati. No, mnogo se toga promijenilo u odnosu na situaciju prije 11 godina kada je započeo veliki bum. U Washingtonu je promijenjena vlada a SAD su doživjele 11. rujna. Amerika nije samo pobjednička gospodarska sila, zemlja koja je dobila bitku među gospodarskim sustavima - postala je i zemlja deklarirane sigurnosti. Nijedan zakon ne prolazi više kroz demokratske institucije prije no što njegovi zagovornici ustvrde da služe nacionalnoj sigurnosti i domoljubnim ciljevima. Primjerice, Washington uvodi kaznene carine za inozemni čelik zato što bi se oružje ubuduće trebalo proizvoditi od američkog čelika. Predsjednik Bush bori se za eksploataciju nafte na Aljasci kako bi se Amerikanci mogli grijati američkom naftom. Nadalje, Bush pomaže američkim zrakoplovnim kompanijama budući da let takvom kompanijom odnedavno spada među temeljna prava američkih građana. SAD je sigurnost pretpostavila svojoj opsesiji gospodarstvom. Clintonova rečenica 'It's economy, stupid' ('Riječ je o privredi, glupane' - op. prev.) spada u devedesete godine, u razdoblje čudesne produktivnosti Nove ekonomije ('new economy'), niskih Greenspanovih kamata i mršave, suzdržane države. Deset godina kasnije Bush govori o jakoj vladi, zemlji u ratu koja nastoji svoj narodu pružiti sigurnost. Glatka razmjena dobara više ne zauzima najvišu poziciju na listi prioriteta. Nova vlada izdvaja ogromne svote novca za sigurnost. Američka je privreda postala sporija. No, američka privreda još i danas usisava kapital iz inozemstva kao nijedna druga zemlja. Dok se Amerika opsjednuto trudila ostvariti proizvodno čudo, povjerenje ulagača nagrađivano je. No, to je sasvim druga priča - zanemarimo li prskanje velikog mjehura Internet-sapunice. Inozemni novac pronalazio je dosada u Americi svoj put do produktivnih privatnih ulaganja budući da je država prakticirala otmjenu suzdržanost. No, ove je godina vlada počela u vlastito krilo preusmjeravati dio te ogromne rijeke novca. Proračunski deficit raste - sasvim slabo, zatim brže, a uravnoteženi proračun ne treba očekivati prije 2004. g. Nova Bushova proračunska politika nije bezuvjetno problem sama po sebi. Određena zemlja neće postati manje privlačna ulagačima samo zato što se zadužuje. Naime, i država može produktivno privređivati, može graditi ceste, mostove, upravne zgrade koje će otvoriti nova radna mjesta i rezultirati novim ulaganjima. Doduše, problem će se pojaviti kada država uloži svoj novac kako bi stvorila redove na američkim granicama, smanjila zračni promet i potisnula jeftinu radnu snagu natrag u Meksiko. Time će američka vlada ostvariti sigurniju Ameriku ali će biti manje razloga da svijet svakog dana Sjedinjenim Državama povjeri svotu dvostruko veću od švicarskog BDP-a. Svjetsko gospodarstvo ponovno bilježi rast - ali uz američki 'twin deficit' - istodobni vanjskotrgovinski i proračunski deficit - taj rast ima klimave temelje", upozorava Marc Hujer.