IT-19.IV. MANIFESTO- BERLUSCONIJEV PLAN S BALKANOM

ITALIJA IL MANIFESTO 19. IV. 2002. Berlusconiju se sviđa balkansko "(...)Berlusconi je gost na Balkanu, prije dva dana u Bukureštu a jučer u Sofiji. Otišao je zajamčiti, kao što je učinio prije nekoliko tjedana u Budimpešti, talijansku obvezu da ono što ostaje od našeg bliskog istoka odvede u dobro društvo. U NATO odmah, a u Europu kroz neko vrijeme, i samo ako će se dobro ponašati. No s druge strane Jadrana Berlusconi govori poglavito nama, i ne samo kako bi zapovjedio otpuštanje iz RAI-ija kriminalaca Santora i Biagija. Predsjednik-ministar nam govori da ako će sindikati nastaviti gnjaviti sa Statutom radnika i ispirati usta pravima, našim vlasnicima velikih tvrtki ostat će samo da slijede primjer malih gospodara iz pokrajina Veneto i Marche: decentralizirati radničku proizvodnju u Rumunjsku, Bugarsku, Mađarsku, Hrvatsku (gdje će u ponedjeljak doći doministar proizvodnje Adolfo Urso), Albaniju, i što je moguće prije u Beograd, posljednju prijestolnicu na 'ozdravljenom' europskom istoku. Govorimo o siromaškoj proizvodnji, made in Italy, u stvarnosti made in Temišvar, cipele i tkanine, cijena rada s tendencijom prema nuli, kao i prava onih koji rade. Brojke bolje od riječi i analiza objašnjavaju u čemu se sastoji talijanski angažman na Balkanu. Najznakovitiji je slučaj Rumunjske, gdje je Italija prva zemlja po broju tvrtki, govori se o njih 6-7 tisuća koje zapošljavaju 270.000 osoba, no tek šesta zemlja po opsegu ulaganja. Ukratko, talijansko iskrcavanje u Rumunjskoj (no priča vrijedi i za druge balkanske zemlje) je kolonijalno iskrcavanje, pljačkaško. Uzimamo rad bez obveza, i ne ostavljamo ništa. Ulazimo u siromaške privatizacije i smještamo se u rupe gospodarske katastrofe pokrenute politikama koje Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka nameću vladama, a koje s mukom pokušavaju izići iz jedne druge katastrofe, one središnje planiranog gospodarstva. (...)", piše Loris Campetti.