FRANCUSKA-L'EXPRESS OD 18.4.02. O AMERIČKOJ DIPLOMACIJI

FRANCUSKA L'EXPRESS 18.IV.2002. Šef i njegov orkestar "S pomahnitalog Bliskog istoka, iz te potpune drame, došla je barem jedna dobra stvar. Pred opasnošću od međunarodne zaraze, Amerika je shvatila da neće izaći na kraj sa zadaćom i da ne može sve sasvim sama, premda nikad u povijesti nijedna zemlja nije toliko vladala svijetom. Sjedinjene Države odvažile su se priznati da im je potrebna pomoć da bi tamo mogle djelovati, ne više kao svjetski gospodari, već u dogovoru s drugima, sa svim državama zastupljenim u UN-u, kao i s arapskim zemljama, napose s dvama pokroviteljima mirovnog procesa, Europom i Rusijom koje još uvijek imaju utjecaja na tom području. Američkom je ponosu to bilo teško priznati, ali pregovori koji su se ovih dana vodili u Maroku, Egiptu i Španjolskoj te izjava iz Madrida koju su potpisali Rusi, Europljani i UN, nisu samo omogućili Colinu Powellu da u petak 12.IV. uđe u arenu kao izaslanik međunarodne zajednice. To mu je donijelo veći ugled nego sam naslov državnog tajnika, ali je u tri dana mogao također slušati, dotjerati američko stajalište - shvatiti napokon da nijedno primirje neće potrajati ako nije skopčano s ponovnim otvaranjem političkih perspektiva i da ništa ne koristi zahtijevati prekid terorizma ako na kraju puta ne stoji obećanje mira iz obiju država, za oba naroda s jedne i druge strane granica iz 1967. Prije Jeruzalema, Colin Powell nije mogao znati hoće li urazumiti huškače. Značilo je to staviti sve na kocku, ali je barem imao priliku da uspije, Amerika je barem otkrila mudrost i shvatila da se vrijeme ne gubi kada slušaš drugog, bio on i lošije sreće. Hoće li to potrajati? Ništa nije manje sigurno. To još treba vidjeti jer, u petnaest mjeseci vladavine, George Bush se već dvaput predomišljao između carske sigurnosti i međunarodnog dogovora. Predsjednik je najprije maštao o osamljenoj Americi s proturaketnim štitom pomoću kojeg će svoje zakone nametnuti peterim kontinentima. Zatim je došao 11.IX. U šoku, nesigurna, Amerika pridobiva svijet na svoju stranu, pa i započinje pregovore s Iranom, ali čim je George Bush dobio afganistanski rat, ponovno želi pomoću ukaza upravljati svijetom prije nego je načinio okret od 180 stupnjeva pred bliskoistočnom zaprekom. (...) Budući da mora imati obzira prema Kini i Japanu, Indiji i Pakistanu, Wall Streetu i održivom razvitku, prema svojim neposrednim interesima i međunarodnoj stabilnosti, svijet je za Ameriku veliki Bliski istok, prevelik zalogaj za jednu zemlju. Da bi ravnala orkestrom, mora ga skupiti", piše Bernard Guetta.