US-E-nato-Obrana-Diplomacija-Oružani sukobi-Ratovi IHT 17. IV. KAKO SE ŠIRI NATO SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE17. IV. 2002.Nove demokracije žele se pridružiti NATO-u"Zamjenik državnog tajnika, Marc Grossman, je u
ponedjeljak u Bruxelesu, na sastanku s veleposlanicima NATO-a, započeo turneju koja će obuhvatiti 10 zemalja, a za cilj ima savjetovati se sa saveznicima o idejama SAD-a u svezi summita NATO-a koji će se u studenom održati u Pragu. Širenje NATO-a jedan je od tri prioriteta SAD-a u Pragu, zajedno s razvojem novih vojnih sposobnosti kako bi se suprotstavilo prijetnjama terorizma i oružju masovnog uništenja, i jačanje odnosa s Rusijom, Ukrajinom i drugim partnerima. Plan NATO-a za Prag tako je već jasan: nove vojne sposobnosti, novi članovi i novi odnosi. Kada je posrijedi ključno pitanje, širenje NATO-a, šest američkih kolega i ja nedavno smo proveli dva tjedna putujući kroz devet zemalja kandidatkinja, sastajući se s vladinim i parlamentarnim čelnicima, novinarima i javnosti. Svaka od tih zemalja članstvo u NATO-u smatra svojom najvišom težnjom. NATO vide kao ključni stup europske sigurnosti u novom stoljeću.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
17. IV. 2002.
Nove demokracije žele se pridružiti NATO-u
"Zamjenik državnog tajnika, Marc Grossman, je u ponedjeljak u
Bruxelesu, na sastanku s veleposlanicima NATO-a, započeo turneju
koja će obuhvatiti 10 zemalja, a za cilj ima savjetovati se sa
saveznicima o idejama SAD-a u svezi summita NATO-a koji će se u
studenom održati u Pragu. Širenje NATO-a jedan je od tri prioriteta
SAD-a u Pragu, zajedno s razvojem novih vojnih sposobnosti kako bi
se suprotstavilo prijetnjama terorizma i oružju masovnog
uništenja, i jačanje odnosa s Rusijom, Ukrajinom i drugim
partnerima.
Plan NATO-a za Prag tako je već jasan: nove vojne sposobnosti, novi
članovi i novi odnosi.
Kada je posrijedi ključno pitanje, širenje NATO-a, šest američkih
kolega i ja nedavno smo proveli dva tjedna putujući kroz devet
zemalja kandidatkinja, sastajući se s vladinim i parlamentarnim
čelnicima, novinarima i javnosti. Svaka od tih zemalja članstvo u
NATO-u smatra svojom najvišom težnjom. NATO vide kao ključni stup
europske sigurnosti u novom stoljeću.
Njihov entuzijazam postoji unatoč zahtjevnom NATO-ovom Planu
akcije za članstvo koji od zemalja zahtijeva da poduzimaju velike
korake u smjeru političke, gospodarske i obrambene reforme, bez
ikakvog apsolutnog obećanja o budućem članstvu u NATO-u. Te zemlje
koje su preživjele sovjetski komunizam imaju jedinstveni stav kada
su posrijedi obveze i koristi od članstva u NATO-u. Razumiju da
moraju smanjiti svoj prenapuhani vojni establishment, umiroviti
osoblje oružanih snaga bez garancija o novim poslovima i prihvatiti
političke i gospodarske cijene zatvaranja vojnih baza. Shvaćaju da
će u NATO-u imati složene zadatke- o kojima ovise životi- i to ne na
svom materinjem jeziku. Sjećaju se iskustva Poljske, Madžarske i
Češke koje su, nakon tek nekoliko dana nakon što su se pridružile
NATO-u 1999. godine, počele sudjelovati u vojnim operacijama koje
su za cilj imale zaustaviti brutalnu kampanju etničkog čišćenja
Miloševićevog režima.
Zbog čega preuzeti te obveze u Europi za koju je mnogo manje
vjerojatno da će sudjelovati u ratu nego u bilo kojem drugom
razdoblju u povijesti? Pristalice realpolitik-a tvrde kako drugog
puta nema, kako se te zemlje moraju prilagoditi modernoj obrambenoj
strategiji brzih, fleksibilnih snaga(...). Zapravo, neke
kandidatkinje idu u tom smjeru i već su virtualne saveznice dok nam
pomažu u Afganistanu. No čak ni to ne objašnjava na zadovoljavajući
način želju za članstvom u NATO-u.
Članstvo u NATO-u kandidatkinjama je od velike važnosti jer nudi
dvije prednosti koje ne mogu dobiti u niti kojoj drugoj
organizaciji: političku zajednicu koja je predana očuvanju
demokracije, i vojni savez koji svim snagama nastoji obraniti jednu
članicu od druge protiv bilo kakve prijetnje. Zemlje kandidatkinje
na Balkanu ne oklijevaju kazati kako je upravo NATO tijekom
1990-tih bio taj koji je okončao dva rata, u Bosni i na Kosovu, i
spriječio treći, u Makedoniji. Zemlje kandidatkinje u Srednjoj
Europi ističu svoju tragičnu povijest u kojoj su njima dominirali
moćniji susjedi. Baltičke zemlje, koje su izvanredno napredovale
kada je posrijedi čitav niz reformi, mnogo ulažu u poboljšanje
odnosa s Ruskom federacijom.
Te zemlje, koje su bile žrtve divljaštva 20. stoljeća, NATO cijene
zbog obećanja koje nudi o stabilnosti i sigurnosti u neizvjesnom
21. stoljeću.
Naša poruka zemljama kandidatkinjama bila je ta da nikakva odluka
još nije donešena, i da bi trebale nastaviti činiti sve što je u
njihovoj moći da ispune zahtjeve NATO-a prije summita u Pragu.
Naglasili smo potrebu za borbom protiv korupcije i za prihvaćanjem
demokracije i zakonodavne države- što je posebno važno u Slovačkoj,
koja će u rujnu održati izbore. Ohrabrili smo sve zemlje
kandidatkinje da ulažu što više, ali mudro, u obranu. Neke grade
oružane snage, pa i čitava ministarstva obrane, skoro ni iz čega.
Druge su suočene sa suprotnim problemom- smanjivanjem velikih,
zastarjelih vojska iz razdoblja Varšavskog pakta. U mnogim
slučajevima, programi koji počinju danas bit će dovršeni tek za
deset godina.
No bit će to deset godina provedenih na mudar način, kako te zemlje
budu sudjelovale sa sve većom samosvijesti zajedno s drugim
saveznicima iz NATO-a u sve složenijim naporima da se Europa učini
cjelovitom, stabilnom i mirnom.
Nove demokracije žele solidarnost organizacije u kojoj male i
velike zemlje zajedno brane jedna drugu od konvencionalnih vojnih
prijetnji, i od nove otrovne mješavine terorizma i oružja masovnog
uništenja koja se pojavila 11. rujna. Zemlje kandidatkinje kazat će
vam kako je Europa bez NATO-a nezamisliva", piše Nicholas Burns,
stalni veleposlanik SAD-a u Vijeću NATO-a.