RUSIJA-IZVESTIJA 16.4.02. RUSI O MESIĆU

RUSIJA IZVESTIJA 16.IV.2002. Stigao je Miloševićev grobar "U utorak počinje trodnevni posjet hrvatskog predsjednika Stipe Mesića Rusiji. To je njegov prvi posjet Moskvi, i kao predsjednika države i općenito. Bez obzira što je Mesić u školi učio ruski jezik, s našom će se zemljom upoznati tek sada, u 67. godini. Mesić je za predsjednika Hrvatske izabran u veljači 2000., nekoliko mjeseci nakon smrti generala Franje Tuđmana, 'oca hrvatske neovisnosti', strogog autoritarnog vođe. Otvoreni, rasterećeni i pristupačni Mesić ima sasvim drukčiji stil vladanja. Široki predsjednikov osmjeh postao je svojevrsna 'vizitna karta' nove Hrvatske koja se očituje za demokraciju, teži europskim ustrojima (ponajprije Europskoj uniji) i Haškome sudu predaje generale koji su se do jučer smatrali junacima, a danas su 'ratni zločinci'. Na izborima 2000. hrvatski liberali i intelektualci opredijeljeni za Europu nipošto nisu računali na Stipu Mesića. Činilo im se da je populist, neozbiljan političar koji nema čvrstih uvjerenja i koji prečesto mijenja stranke. Zagrebačka intelektualna elita imala je svog miljenika - Dražena Budišu, jedinog kandidata iz redova liberala i socijaldemokrata, uglednog političara iza kojeg je, za razliku od Mesića, stajala dobra i stručna momčad. No predsjednike ne biraju intelektualci iz prijestolnice. Ne samo oni. Mesićevo biračko tijelo jesu obični Hrvati, bez visoke naobrazbe, stanovnici manjih gradova. Budući je predsjednik neobično lako pronašao put do njih. Plan Mesićeve predizborne utrke bio je jednostavan. Nije održavao programske govore, nije na skupovima izlagao svoj program. Jednostavno bi došao u kafić, naručio bi čašu 'karlovačkog' piva i 'srdačno razgovarao' s ljudima koji su sjedili za susjednim stolovima. A televizija bi taj razgovor prenosila čitavoj zemlji. Učinak je nadmašio sva očekivanja. Mesić je slavodobitno pobijedio na predsjedničkim izborima. Došavši na vlast, nije izdao samog sebe ni svoj politički stil. Jaku momčad nije stvorio, a rutinski svakodnevni posao u cijelosti je prebacio na vladu (to više što Ustav upravo to i predviđa). Mesić ne vlada Hrvatskom; ima predstavničke ovlasti. On je, kao i prije, 'vizitna karta' mlade zemlje koja je neočekivano brzo s rata i autoritarizma prešla u gotovo besprijekornu demokraciju. Tu svoju - glavnu - ulogu Mesić obnaša vrlo uspješno. Povrh toga, voli razmišljati o balkanskim problemima, o razlozima sloma Titove Jugoslavije i o tome je li bilo moguće spriječiti rat u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu. Mesić je dobar poznavatelj regionalnih problema. Osobno poznaje većinu predsjednika zemalja koje su nastale na razvalinama SFRJ-a, i to dugi niz godina. To mu gdjekada pomaže u donošenju nepogrješivih političkih predviđanja. Još 1993., kada se vlast Slobodana Miloševića u Beogradu činila čvršća no ikad, Mesić je rekao: pobunjeni će narod svrgnuti srbijanskog predsjednika. Evo što je Stipe Mesić, koji je prije devet godina bio predsjednik hrvatskog Sabora, rekao tada u Zagrebu za list 'Izvestija': 'Pokušavao sam upozoriti Miloševića, rekao sam mu da će loše završiti. 'Što radiš Slobo?, upitao sam ga. Hoćeš li ratovati s cijelim svijetom? Za to trebaš mobilizirati dva milijuna Srba. A ako ih mobiliziraš, Srbi će dignuti ustanak. Svrgnut će te, a zatim objesiti. Samo te molim, kada te budu vješali, sjeti se mojih riječi'. Mesić je pogriješio samo u jednom. Srbi nisu objesili Miloševića, već su ga predali Haškome sudu. No 1993. Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju još nije bilo", piše Maksim Jusin.