RFE 15. IV. NASTAVLJA LI SE TUĐMANOVA POLITIKA PREMA BIH

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 15. IV. 2002. Vodi li aktualna Hrvatska Tuđmanovu politiku prema BiH? Prilog Ines Šaškor. Rasprava o ustavnom sporazumu u Bosni i Hercegovini obnovila je unutar Hrvatske i kod njezinih susjeda i rasprave o politici te zemlje prema BiH. Vodi li Zagreb paternalističku, nacionalističku politiku, ili zanemaruje svoje obveze proizišle iz potpisa na Daytonski sporazum? Hrvatska se ponekad nalazi u paradoksalnom položaju. Njezina službena politika visoko se ocjenjuje, a istodobno trpi i žestoka osporavanja. Općenito se smatra da je ta država ozbiljno i bez fige u džepu prihvatila standarde međunarodne zajednice. I najnoviji izvještaj Europskog povjerenstva pozitivan je i stimulirajući. Nema niti jedne primjedbe, uobičajene u prijašnjem vremenu, koja bi Hrvatskoj prigovorila, na primjer, paternalizam ili pak pretenzije prema Bosni i Hercegovini. Zašto ipak na raznim stranama vlada nezadovoljstvo prema bosanskohercegovačkoj politici sadašnjih vlasti? Pri tome je Zagreb na udaru s dvije suprotstavljene pozicije. Oporbeni HDZ kritizira vlast da je zapostavila interese Hrvata u BiH, da se sluganski odnosi prema međunarodnoj zajednici, da je suodgovorna za nestanak Hrvata iz BiH. Kritika HDZ-a polazi zapravo od nezadovoljstva što je prijašnja politika napuštena. Zato se HDZ usprotivio opreznoj potpori što ju je službeni Zagreb dao ustavnom sporazumu u BiH. Zato HDZ ne pokazuje nimalo entuzijazma kad se dogovara povratak izbjeglica po načelu 'svi u svoje kuće'. Zato radi stalni pritisak na Zagreb da legalizira rezultate njihove nekadašnje politike naseljavanja Hrvatske BiH doseljenicima, makar to značilo i dalje iseljavanje Hrvata iz BiH, legaliziranje uzurpacije tuđe imovine, a na koncu konca i politike etničkog čišćenja. Bosanskohercegovački integralisti tvrde suprotno i optužuju sadašnju hrvatsku vlast da nastavlja Tuđmanovu politiku svojatanja dijela BiH, da se miješa u unutarnje poslove jedne nezavisne države. Za njih je saborska rezolucija o Domovinskom ratu, u kojoj se ustvrdilo da Hrvatska nije vodila agresivni rat ni prema kome, krunski dokaz neugaslih pretenzija Zagreba prema BiH. Argument su i povremeni neodmjereni istupi nekih hrvatskih političara, pristaša teorija urote. I kod dijela tih kritičara ishodište je u nezadovoljstvu što se ne vodi njihova politika. Kad ljudi u jednoj zajednici masovno nisu zadovoljni, prije utvrđivanja krivaca sa strane, ispituju se unutarnji razlozi nezadovoljstva. Hrvatska je privržena daytonskom procesu, opstojanju BiH i ravnopravnosti njezinih naroda i građana. Konkretna politika često je spora, konfuzna i neodlučna. Pretjerani strah od novih balkanskih asocijacija, politika nezamjeranja kod kuće, teško usuglašavanje na crti šef države-vlada-parlament glavni su razlozi. Ozbiljni međunarodni krugovi Hrvatskoj ne zamjeraju ni svojatanje BiH, niti zanemarivanje ustavnih obveza prema hrvatskom korpusu, nego nedovoljnu aktivnost, izostanak inicijativa koji bi cijelu regiju vodili putem dijaloga i razvitka. Ali to je karakteristika politike aktualnih hrvatskih vlasti prema svakom ozbiljnom problemu. (RFE)