FRA-LE COURRIER INT. 11.4.02. AMERIČKI NAČINI UPRAVLJANJA SVIJETOM

FRANCUSKA LE COURRIER INTERNATIONAL 11.IV.2002. Tri predodžbe o moći "Lako je, i uvijek zabavno, šaliti se na račun blaženih rupa u geopolitičkoj kulturi Georgea W. Busha kojemu, uostalom, nikad ne manjka humora na tom polju. Naprotiv, bitna geopolitička stajališta njegova okružja spremaju nam ozbiljnu raspru - i posljedice isključivo teorijske naravi - u čudnovatoj krizi koje smo svjedoci. Ustvari, prepirka je počela odmah nakon pada Berlinskog zida. U desnici, Paul Wolfowitz, kojeg je već tada podupirao Dick Cheney, bio je ministar obrane Georgea Busha starijeg; u ljevici, Richard Haass, sveučilišni profesor, veći tradicionalist, usko je surađivao s Colinom Powellom koji je tada bio u Vijeću za nacionalnu sigurnost. Wolfowitz je sljedbenik britanske 'imperijalističke škole' XIX. stoljeća koja je htjela na svjetskoj razini stvoriti jedinstvenu silu koja će pokoravati druge. Wolfowitz drži da je Amerika nakon sovjetskog sloma kadra da u svim dijelovima svijeta očuva ravnotežu koju određuje jedino sila: između Kine i Japana u Aziji; u Europskoj uniji, dovodeći Britance i Nijemce u položaj konkurenata i izolirajući Francusku; na Srednjem istoku zahvaljujući kontroliranom usklađivanju turskih, izraelskih i saudijskih interesa. Međutim, vojni tehnološki napredak Sjedinjenih Država, suvremena inačica britanske 'pomorske moći', omogućit će im prevagu. Kinu i Rusiju treba promatrati kao razmjerno neprijateljske sile koje trebaju biti pod stalnim nadzorom, ali glavni je neprijatelj ipak Kina, jedina trajna komunistička utvrda u svijetu. (...) Potpuno je drukčiji pristup Richarda Haassa; on pristaje uz mišljenje Paula Kennedyja o razmjerno 'prevelikoj izloženosti' američke moći. (...) Riječ je o tomu da se ograniči izravno upletanje SAD-a i da se nekim glavnim saveznicima omogući da se izdignu na površinu u važnim regijama u svijetu, oslanjajući se ipak na umjerenu američku pomoć. Te veze dobivaju na cijeni kada se institucionaliziraju u mreži (staroj i novoj) ustanova koje su tek mjesta za raspru, od NATO-a koji se pretvorio u prekoatlantsku skupštinu otvorenu Rusiji, do WTO-a ili pacifičke organizacije koja daje prednost 'trijalogu' između Kine, Japana i SAD-a. (...) No lako je moguće da slavodobitno pobijedi treći put koji utjelovljuje predsjednica Sigurnosnog vijeća Condoleezza Rice. Gospođa Rice od Haassa i Powella preuzima osjećaj za stvarnost i iznimnu umjerenost: saveznici su potrebni više no ikad, problem Sadama Huseina moći će se riješiti samo ako se zaustavi izraelsko- palestinska groznica, a Kinu treba ostaviti na miru čim joj se doista onemogući pristup njezinu potencijalnom ruskom arsenalu. No crna južnjakinja koju je u mladosti više zanimao Treći svijet, a kasnije i Sovjetski Savez (vrlo dobro govori ruski i češki), dijeli ravnodušnost Chaneyjevih 'kauboja' prema NATO-u i Europi. Saveznici koje sutra želi staviti uz bok Americi jesu Rusija, Indija, Turska, možda demokratizirani Iran i Izrael kojeg ponovno treba potaknuti na pouzdane i priznate osjećaje. U tom svijetu određenom islamom (kao i u Latinskoj Americi), Amerika će morati iskoristiti svoju moć kako bi jamčila vlastitu sigurnost i opskrbu energijom. Tu presudan utjecaj na budućnost ima predodžba koja je odsad zajednička američkim i ruskim naftnim interesima: kuma tog braka između Exxona i Lukojla upravo je gospođa Rice. Njezina će dugoročna predožba rastaviti naše protivnike iz nekog drugog doba", u uvodniku lista piše Alexandre Adler.