POPULISTA CHAVEZA SRUŠILA NEPOPULARNOST

CARACAS, 12. travnja (Hina/Reuters/dpa) - Venezuelanski populistički predsjednik Hugo Chavez, koji je potkraj 1998. došao na vlast glasovima goleme većine Venezuelanaca sitih korupcije i bijede, srušen je u petak u valu narodnog nezadovoljstva zbog njegovih neispunjenih obećanja i autoritarnog stila vladanja. #L# Chavezov politički uspon počeo je kada je u veljači 1992., kao padobranski potpukovnik, s nekoliko tenkova i nekoliko stotina pristaša pokušao izvesti državni udar protiv tadašnjeg predsjednika Carlosa Andresa Pereza, optužujući ga za korupciju. U očima većine Venezuelanaca, od kojih 80 posto živi u bijedi, Chavez je tog trenutka postao junak i oličenje nade u pravedniju raspodjelu prihoda koje Venezueli donosi njezino naftno bogatstvo. Chavez je zbog pokušaja udara dvije godine proveo u zatvoru, a prije nego što je amnestiran objavio je svoj projekt "mirne i demokratske" revolucije, inspirirane vizijom Simona Bolivara, vođe južnoameričke borbe za neovisnost. "El Comandante", kako su ga nazivali njegovi sljedbenici, odnio je trijumfalnu pobjedu na predsjedničkim izborima 1998., a u srpnju 2000. birači su mu povjerili predsjednički mandat koji je trebao trajati šest godina. Premda je proklamirao "treći put" između komunizma i "divljeg kapitalizma", te da su njegovi ideali britanski premijer Tony Blair i njemački kancelar Gerhard Schroeder, Chavez se najviše družio s kubanskim predsjednikom Fidelom Castrom i drugim vođama koji u svijetu nisu na glasu po demokratičnosti. S Castrom je igrao bejzbol, pjevao i često se s njim grlio, usta su mu bila puna hvale za libijskog vođu Moamera Gadafija a posjetio je i iračkog predsjednika Sadama Huseina. Optužen je i za bliske veze s ljevičarskim gerilcima u Kolumbiji, a Washington je potkraj prošle godine izrazio "razočaranje" nakon što je optužio američke snage za "ubijanje nevinih civila u Afganistanu". Mnogi su mu ubrzo počeli zamjerati da preuzima i njihov stil vladanja. Osim što je držao višesatne govore, poput Fidela Castra, Chavez je koncentrirao vlast u svoje ruke i vladao dekretima koji su izazivali očajanje gospodarstvenika. Neki njegovi sljedbenici napustili su ga vrlo brzo nakon što je došao na vlast, optužujući ga da je izdao njihov revolucionarni program, a jedan od njegovih prvih sljedbenika u neuspjelom državnom udaru 1992. Francisco Arias Cardenas bio mu je protukandidat na predsjedničkim izborima prije dvije godine. Chavez, koji je volio nositi crvenu kapu padobranaca i sebe nazivao "vojnikom naroda" i "humanistom", uspio je naljutiti ne samo mnoge svoje sljedbenike, već i gospodarstvenike, Katoličku crkvu, sindikate i medije, a posljednjih mjeseci i dijelovi vojske počeli su tražiti njegovu ostavku. Oporbene stranke pokušale su ga smijeniti, tvrdeći kako je "mentalno bolestan", a najveći peruanski pisac Mario Vargas Llosa nazvao ga je "klaunom". No Chavezova popularnost najviše je stradala zbog toga što nije nije uspio smanjiti duboki jaz između bogatih i siromašnih, dok je gospodarstvo tonulo u sve veće probleme. U veljači bio je prisiljen objaviti i mjere štednje te proglasiti plivajući tečaj bolivara. Njegovom konačnom padu pridonijeli su i štrajkovi u državnoj naftnoj tvrtki Petroleos de Venezuela, izazvani nezadovoljstvom zbog postavljanja novih ljudi na čelo tvrtke. To je dovelo do pada izvoza nafte i prijetilo novim lomovima u venezuelanskom gospodarstvu. Čaša nezadovoljstva prelila se u četvrtak, kada su Chavezovi pristaše pucali na oko pola milijuna demonstranata koji su izašli na ulice Caracasa, kada je ubijeno najmanje deset osoba. Chavezu nije pomogao niti još jedan populistički govor što ga je održao na nacionalnoj televiziji, nakon što je zabranio rad tri privatna televizijska kanala koji su prenosili demonstracije, optužujući ih za sudjelovanje u zavjeri protiv njegove vlade. (Hina) rb sv