WT 10. IV. BUCHANAN KRIV ZA 'SMRT ZAPADA'

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 10. IV. 2002. Buchananova premisa u 'Smrti Zapada' je kriva "'Mislim da se mora kazati kako narodi Zapada odumiru. To je jednostavno iznošenje činjenica.' Ovako je Pat Buchanan nedavno sažeo svoju demografsku teoriju u jednoj televizijskoj emisiji. Izjava jest jednostavna, no teško bismo ju mogli nazvati činjenicom, a najnoviji podatci UN-a pobijaju Buchananove izjave koje se u tom svjetlu čine pomalo glupavima. U svojoj najnovijoj knjizi Buchanan tvrdi kako će Ameriku i Europu progutati sve brojnije horde trećeg svijeta. Zaista, sve je jasno već u samom naslovu knjige: 'Smrt Zapada: kako umiruće populacije i invazije imigranata ugrožavaju našu zemlju i civilizaciju' (The Death of the West: How Dying Populations and Immigrant Invasions Imperil Our Country and Civilization) Buchananova demografska teza jest da se zapadni bijeli narodi ne reproduciraju u dovoljnoj mjeri da bi održavali korak sa sve brojnijim stanovništvom drugih rasa. Te zemlje, posebice SAD, manjak stanovništva nadoknađuju uvozom, preko imigracije, mnoštva ljudi iz 'nezapadnih' zemalja, odnosno 'trećeg svijeta'. Modificirajući značenje kovanice 'treći svijet', koja je u svom prvobitnom značenju opisivala siromašne zemlje koje nisu povezane sa SAD-om ili Sovjetskim Savezom, Buchanan ih definira kao uglavnom bilo koju zemlju sa stanovništvom koje nije bijele rase, bez obzira na bogatstvo (npr., Hong Kong) ili na to koliko je geografski položaj zemlje položen zapadno (npr., Južna Amerika). Ono što Buchananovu tezu drži na okupu jest njegovo tendenciozno tumačenje podataka UN-a koji 'dokazuju', kako tvrdi Buchanan, da Zapad 'umire' dok broj stanovništva zemalja trećeg svijeta 'eksplodira'. 'Od 47 europskih zemalja, samo jedna, muslimanska Albanija, do 2000. je održavala natalitet koji je dovoljan da ju održi živom beskonačno dugo. Europa je počela umirati', piše Buchanan. Kavalirski uspoređuje sve manji natalitet u Europi s masovnim ubojstvima iza kojih stoje Hitler i Staljin. Ovdje leži prvi i najočitiji problem s Buchananovim iščitavanjem populacijskih trendova: suludost. Populacija čiji natalitet pada automatski ne 'umire'. Prema njegovom tumačenju statistika, Europljani umiru jednostavno zato što će postotak Europljana biti manji od, recimo, postotka Meksikanaca ili Indijaca. U ovoj teoriji najluđe je to što je natalitet u siromašnim zemljama nizak jer siromašne zemlje doslovno umiru. Na Zapadu ljudi žive dulje i zdravije, što je razlog zbog kojeg prosječni životni vijek Europljana i Japanaca tako brzo raste. Djeca su u Europi i Americi luksuz. (...) Tužno je što je natalitet toliko visok u društvima koja imaju najmanje sredstava da brinu o djeci. Tako je, dok je u subsaharskoj Africi zapanjujuće visok natalitet, i mortalitet jednako visok. U SAD-u danas očekivani životni vijek je 77 godina, i sve je viši (u Japanu iznosi 81 godinu). U subsaharskoj Africi iznosi 51 godinu i sve je manji. No za Buchanana, zemlje čije je stanovništvo sve zdravije i bogatije u lošijem su položaju od zemalja koje su siromašnije i bolesnije. Ovu logiku uvodi čak i u gospodarske i vojne rasprave gdje je ovo potpuno bizarno. Broj stanovnika nikada nije imao mnogo veze s gospodarskom moći. Da je tomu tako, Švicarci bi zahtijevali vize za život u Kongu. Što se vojske tiče, Buchanan jest brilijantan poznavatelj povijesti, no čini se da je zaboravio kako je Britanski imperij vladao planetom kada je njegova populacija činila tek sićušni dio one kojom je vladala. Izrael je, npr., porazio vojske arapskog svijeta 1948, 1967. i 1973. relativno malobrojnom vojskom. (...) Ne tvrdim da SAD-u ne bi bilo bolje kada bi imao veći natalitet, no mi ne pravimo djecu da bi ona postala topovske granate, što je dobro. Možda je najiskrivljeniji aspekt Buchananove teorije o populaciji njegov pokušaj da ju pokuša učiniti takvom da prikazuje kako se natalitet smanjuje samo u zemljama Zapada. Realna situacija je ta da razina plodnosti opada diljem svijeta već trideset godina, uključujući i zemlje trećeg svijeta. 'Od 22 zemlje s najnižim natalitetom, samo dvije se nalaze van Europe- Armenija i Japan', piše. Brojku 22 odabrao je s razlogom. Da je listu proširio na sve zemlje s natalitetom koji je niži od onog koji je potreban da bi zamijenio postojeću populaciju, morao bi uključiti 65 zemalja uključujući i Hong Kong, Tajvan, Južnu Koreju, Makao i jednu opskurnu zemlju za koju ste možda čuli, Kinu- unatoč Buchananovom ustrajanju na tome da 'kineska enormno brojna populacija raste nezaustavljivom brzinom'. Buchananovo korištenje UN-ovih podataka je selektivno, ali nominalno točno do 2001. godine. No sada novi podatci, koje je upravo objavio UN, u potpunosti poništavaju Buchananova predviđanja. Očekuje se da će natalitet nekih od najbrojnijih naroda u svijetu dramatično pasti mnogo prije nego što je to itko mogao predvidjeti. Očekuje se da će veoma skoro žene u Bangladešu, Brazilu, Egiptu, Indiji, Indoneziji, Iranu, Meksiku, Filipinima i Vijetnamu imati manje djece nego što je to potrebno da bi se populacija brojčano širila. Joseph Chamie, direktor UN-ovog Odjela za stanovništvo, na čije se podatke Buchanan oslanjao dok je pisao svoju knjigu, ovo naziva 'revolucionarnom promjenom' u predviđanjima populacijskih trendova. Već će samo Indija 'izgubiti' skoro 100 milijuna ljudi tijekom slijedećih pedeset godina. Pitam se brine li Buchanan i zbog toga što Indija umire", piše Jonah Goldberg, urednik "National Review Online".