IT-IL-US-krize-Politika-Nemiri/sukobi/ratovi IT-9.IV.CORRIERE- U PALESTINI EUROPA I AMERIKA NA SUPROTNIM STRANAMA? ITALIJACORRIERE DELLA SERA9. IV. 2002.Sam svoj zarobljenik"Ariel Sharon je grub, oštar političar, čvrsto uvjeren da je
sigurnost Izraela nespojiva s postojanjem palestinske države. Objavljuje da želi iskorijeniti terorizam na okupiranim teritorijima, ali u stvarnosti u korijenu ruši mirovne prijedloge vladajućeg saudijskog princa. Sve drugo, cijena nafte, reakcije međunarodnog javnog mišljenja, prijekori Crkve i europske kritike, izgledaju mu nebitni. Tko god da je malo upoznat sa Sharonovom političkom kulturom, i nije zaboravio njegov udio u izraelskoj invaziji Libanona prije 20 godina, nije iznenađen onime što se dešava ovih dana. No ne može se ne zapitati zašto Sharon do sada prkosi Sjedinjenim Državama. Kako si može dopustiti ignoriranje poziva saveznika koji svake godine s 4 milijarde dolara pridonosi napretku i sigurnosti Izraela? Kako si može dopustiti da svojom politikom ometa protuiračku strategiju koju je američki dopredsjednik Dick Cheney nastojao izložiti arapskim sugovornicima tijekom svojeg nedavnog puta po Bliskom i srednjem istoku?
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
9. IV. 2002.
Sam svoj zarobljenik
"Ariel Sharon je grub, oštar političar, čvrsto uvjeren da je
sigurnost Izraela nespojiva s postojanjem palestinske države.
Objavljuje da želi iskorijeniti terorizam na okupiranim
teritorijima, ali u stvarnosti u korijenu ruši mirovne prijedloge
vladajućeg saudijskog princa. Sve drugo, cijena nafte, reakcije
međunarodnog javnog mišljenja, prijekori Crkve i europske kritike,
izgledaju mu nebitni. Tko god da je malo upoznat sa Sharonovom
političkom kulturom, i nije zaboravio njegov udio u izraelskoj
invaziji Libanona prije 20 godina, nije iznenađen onime što se
dešava ovih dana. No ne može se ne zapitati zašto Sharon do sada
prkosi Sjedinjenim Državama. Kako si može dopustiti ignoriranje
poziva saveznika koji svake godine s 4 milijarde dolara pridonosi
napretku i sigurnosti Izraela? Kako si može dopustiti da svojom
politikom ometa protuiračku strategiju koju je američki
dopredsjednik Dick Cheney nastojao izložiti arapskim
sugovornicima tijekom svojeg nedavnog puta po Bliskom i srednjem
istoku?
Dva su razloga, jedan izraelski, drugi američki. U Izraelu je,
unatoč neslaganju jednog dijela političke klase i nekih društvenih
skupina, Sharon čvrsto u sedlu. Kao što su izraelske odmazde
poduprle Arafata, tako su teroristički atentati prošlih tjedana
osnažili izraelskog predsjednika vlade.(...)
U Sjedinjenim Državama je fronta manje ujedinjen. Jedan dio
administracije želi dogovor, pa i poglavito stoga što bi u
suprotnom teško mogao računati na suradnju ili pasivnu privolu
islamskog svijeta za možebitnu vojnu operaciju protiv Saddama. No
Bush mora računati na druge čimbenike. Ne može zanemariti pritiske
židovskih zajednica. Ne može zaboraviti da među njegovim glavnim
suradnicima postoji jedna 'stranka', za koju Izrael ostaje,
poglavito u slučaju novog iračkog rata, prijatelj od povjerenja na
kojega Sjedinjene Države mogu računati. I, na kraju, žrtva je svoje
vlastite propagande. Nakon što je objavio rat terorizmu ne može si
dopustiti da svojoj zemlji objašnjava kako Bin Ladenove plaćene
ubojice i palestinske kamikaze pripadaju dvjema različitim
kategorijama. Prvi su pripadnici jedne terorističke organizacije
koja napada i bježi; a drugi su, sviđalo se to ili ne, pripadnici
jednog naroda koji se bori za svoju zemlju i svakoga dana trpi
poniženja koja nanosi protivnik.
To je razlog radi kojega je Sharon, barem do jučer, ignorirao
američke pozive. Uvjeren je da Bush ne može odstupiti od vlastitih
retoričkih iskaza, i borit će se sve do dana dok mu predsjednik
Sjedinjenih Država neće staviti do znanja da više nije spreman
trpjeti njegov neposluh. Nakon oštrog poziva Washingtona
posljednjih sati, u tom bi smislu Powelov posjet u petak mogao
pokazati stanje stvari.
Sharonova politika u međuvremenu proizvodi jedan drugi negativan
rezultat: svakoga dana sve više širi jamu koja dijeli američku od
europske politike. Javne zgrade i infrastrukture uništene
izraelskim bombardiranjem dobrim su dijelom izgrađene novcem
Europske Unije. Oružje kojim su pogođene kupljeno je dobrim dijelom
američkim novcem. Unatoč svom savezništvu i prijateljstvu, Europa
i SAD već su na suprotstavljenim stranama. Što je razlog više za
okončavanje, jednom usklađenom akcijom, ove tragedije.?, piše
Sergio Romano.