CSM 9. IV. EUROPA PRELAZI NA ISLAM?

SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 9. IV. 2002. Europo, pripremi se na susret sa islamom "Prije godinu dana, intervjuirao sam osamdesetogodišnjeg Otta von Habsburga koji bi, da je povijest krenula drugim putem, bio austrougarski car. Umjesto toga, dugogodišnji član Europskog parlamenta svoj je čitav život posvetio zamisli o ujedinjenju Europe. Vladajući su Habsburgovci stoljećima branili Europu od širenja turskog Otomanskog Carstva. Sada Otto von Habsburg ističe kako sve zemlje koje graniče s Mediteranskim morem - uključujući i one u sjevernoj Africi i na Bliskom istoku - imaju mjesto u njegovoj opsežnoj viziji za sutrašnjicu Europe. Malta i Cipar već kucaju na vrata Bruxellesa. Neki von Habsburga mogu smatrati nostalgičnim sanjarem koji pokušava oživjeti duh Svetog Rimskog Carstva, habsburške nasljedne titule. No oni koji razumiju mediteranski fenomen znaju koliko je blisko povezano stanovništvo njegovih obala, koje datira još iz vremena drevnih Grka ili Feničana. Naravno, Mediteran svetog Augustina i tolerantnog srednjevjekovnog islama veoma je različito mjesto od Mediterana svetog džihada. Može se reći i to kako je Mediteran prije godinu dana bio nešto sasvim drugo od Mediterana kakav je danas. Skoro svakog tjedna u teritorijalne vode Italije, Francuske ili Španjolske stižu zahrđali brodovi krcati izbjeglicama. Svaki takav brod vozi po između tri do pet stotina ljudi - Kurde (iz Turske i Iraka), Afganistance i Pakistance, Tunižane i Marokance. Stavljajući sve na kocku u ovoj opasnoj igri, mogu izgubiti samo svoj bijedan život - ali imaju priliku ostvariti bolji život za sebe i svoju djecu. Zbog službene francuske politike prema manjinama, nije lako otkriti koliko Alžiraca, Marokanaca ili Tunižana već živi u zemlji. Najbliža procjena je ona vjerskih brojidaba koje procjenjuju da u Francuskoj ima 4 milijuna muslimana. Približno milijun ih živi u metropoli, Parizu, a njihov je broj sve veći zbog visoke stope nataliteta. U Italiji, središte arapsko - muslimanske kulture je financijska prijestolnica zemlje, Milano. No rast islamskog stanovništva ubrzava se uglavnom na siromašnijem jugu - oko Napulja i na Siciliji. Nijemci se već dugo bore s kulturološkom asimilacijom druge i treće generacije Turaka i Kurda čiji su očevi stigli u zemlju kao gastarbeiteri obavljajući poslove koje nitko drugi nije želio raditi. I Beneluks i Skandinavija postali su domovina velikih arapskih zajednica. A stotine tisuća bosanskih ili albanskih muslimana preplavili su Zapadnu Europu nakon balkanskih ratova. U međuvremenu, bogati zapadni dio Europe počinje osjećati utjecaj niskog nataliteta. Zemlje kao Njemačka, Francuska i Italija trebaju stotine tisuća imigranata svake godine kako bi održale uravnoteženu demografsku strukturu. Moglo bi doći do iskušenja da se granice otvore obrazovanim i kulturološki kompatibilnim imigrantima iz srednje i istočne Europe. Njemački parlament nedavno je odobrio zakon o imigraciji koji nudi zelene karte mlađim kompjuterskim stručnjacima - što je Machiavellievska metoda demografskog uravnoteženja. No postoje i tisuće emigranata iz sjeverne Afrike i s Bliskog istoka koji do obala Europe stižu bez poziva. Thomas Friedman iz 'The New York Times'-a tvrdi kako nije slučajno da je većina terorista koji su 11. rujna počinili napade u SAD stigli kroz Europu. On tvrdi da Europa nije poput SAD-a, mjesto na kojem se skladno miješaju različiti etnički utjecaji i kulture, što objašnjava zbog čega su se neki mladi Arapi iz srednjih slojeva društva koji su studirali u Europi osjećali otuđeno zbog neprijateljske europske kulture. Frustracija ih je natjerala da prihvate radikalniji oblik islama. Zaista, Europa je stoljećima gradila svoj identitet na ideji o kulturološkoj isključivosti prije nego uključivanju, dominirajući vanjskim svijetom i izvozeći europske vrijednosti prije nego prihvaćajući ideje drugih. Franz Koenig, poštovani bečki kardinal, jednom je kazao da je Europa zemljopisno tek mali poluotok kontinentalne Azije. Ono što Europu čini pravim kontinentom jest njeno jedinstveno duhovno i kulturološko nasljeđe. Sada je sve to ugroženo. Zbog sve većih nemira u susjednom, islamskom dijelu svijeta, koji se može osjetiti i među europskom arapsko - muslimanskom manjinom, mnoge europske zemlje počele su osjećati opasnost. Neonacističke skupine koriste situaciju: isti ljudi koji su jučer spaljivali domove turskih i arapskih imigranata u Njemačkoj postali su današnji 'branitelji' palestinskih prava i pale židovske sinagoge. Nema sumnje da Pariz, Rim, Madrid i Berlin veoma pažljivo prate eskalaciju napetosti u izraelsko - palestinskom sukobu, bojeći se štetnog utjecaja potencijalnog rata u Iraku. Strateški, Europa mediteransko područje doživljava jednako kao što SAD vidi Karibe. 'Unilateralna' i 'nepredvidljiva' bliskoistočna politika Bushove vlade čini da se neki od saveznika s druge strane Sjevernog Atlantika osjećaju nelagodno zbog vlastite budućnosti. Ako je Americi još uvijek stalo do starog transatlantskog partnerstva, vrijeme je da se sastane s partnerima i raspravi problem. Washington bi trebao pokazati više interesa za europske tvrdnje i strahove. Europske zemlje trebale bi poleti djelovati kao jedinstveni politički entitet. Istovremeno, Europa će morati redefinirati svoj identitet i pripremiti svoje građane za neizbježni susret sa islamom. Drevni Rimski imperij preživio je vlastitu kulturološku i političku smrt prihvaćajući nove zamisli koje je donijelo kršćanstvo. Ovo ne znači da kršćanska Europa sada bezuvjetno mora prijeći na islam. No nakon stoljeća međusobnih borbi, sljedbenici dviju najvećih vjera moraju početi graditi mirni suživot. To neće biti lako, posebno ne za ponosnu Europu. No bilo koja alternativa prije ili kasnije bi dovela do potpunog samouništenja. Kako mu nedostaju nove zamisli i novi ideali, stari Kontinent već je izgubio prednost prvog poteza u ovoj šahovskoj igri s visokim ulozima", piše Juraj Kittler, novinar iz Slovačke koji je radio kao politički dopisnik iz Rima, od 1992. do 1997. godine.