OITA, 8. travnja (Hina/Reuters) - Stadion Big Eye (Veliko Oko) u jugozapadnom japanskom gradu Oiti pravo je tehnološko čudo, sa pomičnim krovom koji se otvara i zatvara baš poput velikog oka, štiteći igrače i svakog od 43.000
gledatelja od kiše.
OITA, 8. travnja (Hina/Reuters) - Stadion Big Eye (Veliko Oko) u
jugozapadnom japanskom gradu Oiti pravo je tehnološko čudo, sa
pomičnim krovom koji se otvara i zatvara baš poput velikog oka,
štiteći igrače i svakog od 43.000 gledatelja od kiše. #L#
Stadion na kojem će na Svjetskom prvenstvu 10. lipnja boriti
nogometaši Tunisa i Belgije, potom 13. lipnja Meksika i Italije, te
biti domaćin jednog para u osmini finala, zapravo je lijep, ali i
ogroman "gutač novca".
U izradnju samog stadiona utrošeno je 189.3 milijuna dolara ili čak
439.1 milijuna ako se tu uključi cijeli kompleks od pomoćnih
igrališta, dvorane i parkirališta. Problem cijele priče leži u
činjenici da je za njegovo redovn o godišnje održavanje potrebno
2.27 milijuna dolara, a Japanci su izračunali da će prihodi od
gledatelja iznositi samo 378.500 USD. "Big Eye" je završen u
svibnju 2001., no grad Oita nekih 800 kilometara od Tokija nema,
poput drugih japanskih gradova, baseball momčad, a time i velikih
utakmica koje bi mogle ispuniti tribine. Oita Trinita, nogometni
drugoligaš, ima prosjek od tek 13.800 gledatelja i Japanci se ne
mogu uzdati da će od nogometa moći održavati stadion, na kojem se
dodsad najviše ljudi okupilo upravo na otvaranju, kada je ogled
Japana i Jugoslavije gledalo 38.000 ljudi. To je bila jedina
međunarodna utakmica na stadionu, čija je sudbina poslije
Svjetskog prvenstva neizvjesna.
Slična je situacija i sa Grande 21 stadionom u Miyagi, predgrađa
Sendaija 300 kilometara od Tokia, završenog u ožujku 2000. i
također primjera moderne arhitekture sa metalnim krovom koji se
otvara poput školjke. Na njemu će se također igrati tri utakmice SP-
a, no malo je izvjesno da će nakon toga ikad imati popunjene tribine
sa 49.000 sjedećih mjesta. Ponajprije, stadion je čak sat vremena
hoda udaljen od najbliže željezničke postaje, pa su tako mnogi
Japanci propustili početak utakmice Japan - Italija jer su zapeli u
prometnoj gužvi, sa kolonom vozila dugom devet kilometara.
Godišnji troškovi održavanja ovog stadiona penju se na 6.81
milijuna dolara, a prihodi su smiješni - tek 7.570 dolara, mada se
ljudi iz Miyagia nadaju da će njihov stadion biti puno poznatiji
nakon Svjetskog prvenstva. I dok se obični Japanci zasad ne pitaju
što poslije Svjetskog prvenstva, novinari s pravom postavljaju
pitanja glede ukupnih troškova i prijetnje da velebni objekti
postanu "Potemkinova sela". Možda je situaciju najbolje opisao
jedan od urednika Kyodo Newsa Joiniči Tamura izjavom - "Naši su
stadioni toliko dobri, da ih nikad nećemo prestati otplaćivati,
poput lijepe, ali i rastrošne žene".
(Hina) rš