IT-20.III. CORRIERE- GDJE POČINJE 'VELIKI BLISKI ISTOK'

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 20. III. 2002. Ranjive granice "Mada je malo sudjelovao u radovima u Strasbourgu, Umberto Bossi je bio europski zastupnik. Dakle, pogriješili bi ako bi vjerovali u iskrenost njegova zgražanja. Ne smatram da čelnik Lege Nord zanemaruje problem. Nema zemlje Unije u kojoj zakoni o useljavanju posljednjih mjeseci nisu preispitane i pojačane. No niti jedna zemlja u potpunosti ne nadzire svoje granice. (...) Bossi ne može zanemarivati da Italija, nakon kraja hladnog rata, graniči s velikim 'Bliskim istokom', od Balkana do Pakistana, u kojem su izbili gotovo svi ratovi posljednjih deset godina. Ne može zanemarivati, na kraju, da su ilegalni useljenici na našim obalama često useljeništvo u tranzitu, usmjereno prema drugim zemljama Unije, a koje Italiju, općenito, bira iz dva razloga: jer je to prva etapa egzodusa i radi toga što su njene vlade godinama vodile neučinkovitu politiku. No ne bi trebao zaboraviti da je ona, unatoč svega, u boljim uvjetima nego mnogi njeni partneri. Nemamo pet milijuna muslimana kao Francuska, četiri kao Njemačka, dva poput Velike Britanije. (...) Želimo li usvojiti oštrije mjere za one koji pokušavaju ilegalno ući u našu zemlju? Želimo li ovlastiti policiju da koristi učinkovitije instrumente protiv zločinačkih organizacija koji trguju useljenicima? U redu. No razborit političar (i učinio bih spram Bossija još jednu nepravdu kada bi ga smatrao sasvim neodgovornim) ne može potpirivati, iz predizbornih razloga, nemir javnog mišljenja i pred njegovim očima mahati crvenom krpom barbarskih invazija. Problem je ozbiljan, no bio bi još teži kada bi jedan ministar ovlastio svoje sunarodnjake da vjeruju kako zemlja riskira izgubiti, radi ilegalnih useljenika, svoj nacionalni identitet. Sam Bossi, nakon što je iskoristio strahove svojih sunarodnjaka, izgleda da uviđa da je rješenje problema u Europi, odnosno ustanovama koje on sam, u drugim okolnostima, uživa kritizirati i rugati im se. Ono što se odgodilo zadnjih dana pokazuje europska proturječja. Imamo zajedničku granicu (Schengensku granicu), no toliko politika useljavanja i toliko zakona o pravu na azil koliko i zemalja Unije. Imamo jedinstveno tržište i jedinstvenu valutu, no nemamo jednu zajedničku obalnu stražu i, kao u Sjedinjenim državama, 'federalnu' organizaciju kojoj bi povjerili nadzor i prihvat stranaca. Catanijska epizoda ovlašćuje Italiju da zatraži da problem mediteranskih granica postane europski. No ne ovlašćuje je zaboraviti da je problem Kurda koji su doplovili u Cataniju prije dva dana, u tim okolnostima, poglavito humanitarni", piše Sergio Romano.