FRANCUSKA-LE FIGARO OD 20.3.02. TURSKA PROTIV AM. NAPADA NA IRAK

FRANCUSKA LE FIGARO 20.III.2002. Ankara se pogađa oko svoje potpore Bushu protiv Iraka "'Iraku su ruke vezane i nema nikakve potrebe da se poduzima vojna akcija' protiv Bagdada... Tu je tezu, koju je ovog vikenda opetovao u Barceloni, jučer htio braniti premijer Buelent Ecevit pred Dickom Cheneyjem. Ističući gospodarsko-političke posljedice američko- iračkog sukoba, Turci žele izbjeći bilo kakvu operaciju na njihovim granicama koja bi mogla poljuljati gospodarstvo koje se još oporavlja... Ipak je činjenica da Bushova uprava potiče neke da misle kako će izvući korist iz moguće potpore jakom američkom savezniku, pa i da s apetitom pogledavaju na kurdistansku naftu u Iraku... 'SAD-u ne treba reći 'ne', to ne bi bilo dobro. Moramo pregovarati o našem sudjelovanju u američkom pothvatu i tražiti revitalizaciju sporazuma iz 1926.', kaže izvor blizak glavnom stožeru. Prema sporazumima koje je početkom stoljeća potpisala vrlo mlada kemalistička Turska i Engleska, tada tutorska sila u Iraku, bilo je predviđeno da Turska dvadeset pet godina dobiva 10 posto najamnine od korištenja naftnih bušotina u Kirkuku i Musulu. 'Turska mora zahtijevati pravo nadzora nad razdobljem nakon Sadama, a napose nad ustrojem iračkog područja', dodaje isti izvor. Turski su vojni dužnosnici jasno upozorili da bi neovisni Kurdistan u sjevernom Iraku za njih bio 'povod za rat'... Irački Kurdi koji imaju samupravu od 1991. i zaštitu englesko- američkog zrakoplovstva, u sjevernom su dijelu zemlje osnovali upravu neovisnu o režimu u Bagdadu. Ona se samofinancira iz carina na trgovinu s Turskom, a Ujedinjeni narodi joj također plaćaju dio odobrenih prihoda od iračke nafte. G. 1997. vojska Ankare učvrstila se u sjevernom Iraku i priječi dolazak glasilima. Procjene o broju turskih vojnika kreću se od tisuću ljudi do dviju divizija. 'Imamo dovoljno vatrene moći na licu mjesta da spriječimo neovisni Kurdistan. Želimo da i dalje možemo jamčiti samupravu Kurda i Turkmena', kaže isti izvor. Ankara je organizirala iračke Turkmene kako bi podupirali svoje lokalne ambicije i napose sabotirali začetak kurdske države koji je u nastanku. Kada je riječ o 'naftnim' zahtjevima, oni zapravo odgovaraju prijedlogu koji su u studenome prošle godine dali sami Amerikanci. William Safire, bivši savjetnik Richarda Nixona zauzimao se u 'New York Timesu' da Ankara propoji sjeverni Irak i prigrabi njegovu naftu kao naknadu: 'Sjeverni Irak, to je dva milijuna barila na dan i Europska bi unija bila presretna da primi Tursku s takvim bogatstvom'. Nekoliko tjedana kasnije, bivši je direktor CIA-e James Woolsey pozvao na rat protiv Sadama uz pomoć Ankare. Po njegovu mišljenju, strah od osnutka neovisnog Kurdistana mogao bi se ograničiti 'dajući Turskoj ulogu jamca stabilnosti iračkog sjevera i pristup naftnim bušotinama'. Čini se da je i sam režim Sadama Huseina spreman da unovči svoju naftu. Prema iračkim kurdskim glasilima, u siječnju su održani pregovori između Turske i Iraka, a Bagdad je nudio dio crnog zlata kako bi kupio tursku neutralnost u slučaju sukoba s SAD-om. Hasan Koeni, stručnjak za Bliski istok na sveučilištu u Ankari, misli da bi posljedice prisvajanja iračke nafte bile sigurne: 'Ako Turska konkretizira takve zahtjeve, natovarit će si na leđa sve arapske zemlje, kao i europske... O reaktiviranju sporazuma iz 1926. može se samo sanjati, ta je zamisao potekla ravno iz prošlosti', dodaje. Za sada premijer Buelent Ecevit koji je dugo imao izvrsne veze s režimom Sadama Huseina, uporno ne želi razgovarati o bilo kakvoj akciji protiv Iraka. 'Trebalo bi da generali utječu na njega da promijeni mišljenje', dodaju u skupini jastrebova. Dick Cheney je na znakovit način zatražio, i uspio, razgovarati sa šefom turskog glavnog stožera, što nije bilo predviđeno protokolom", piše Eric Biegala.