RGR 20. III. RAMBUILLET BIO POVOD OPRAVDANJU NATO-VA NAPADA

RADIO GLAS RUSIJE - RGR 20. III. 2002. Jurij Ostrovidov: Konferencija u Rambouilletu kao povod opravdanju NATO-va napada 24. ožujka završavaju se tri godine od početka NATO-va bombardiranja Jugoslavije. Neslavni datum daje povod osvrtu na takozvanu konferenciju u Rambouilletu koja se zbivala pod diktatom Madeleine Albright. Službeno se izdavala kao posljednji pokušaj postizanja mirnog rješenja kosovskog problema između predstavnika Jugoslavije i Albanaca s Kosova. Zapravo joj je bila dodijeljena uloga detonatora agresije Zapada na Jugoslaviju. Podsjetimo se da su zapadni predstavnici i tisak ubrzo nakon sklapanja Daytonskog sporazuma 1995. godine počeli otvoreno izjavljivati da će sljedeći povod za pritisak na čelništvo SRJ i direktno miješanje u unutarnje poslove ove zemlje biti stanje na Kosovu i Metohiji gdje se, navodno, činilo nasilje, ubijanje i etničko čišćenje nad albanskim stanovništvom pokrajine. U kolovozu 1997. godine NATO-a je najavio mogućnost svog oružanog miješanja u kosovski sukob s ciljem tobožnjeg sprečavanja daljeg krvoprolića. Početkom prosinca 1997. godine ova tema je neočekivano pokrenuta na sjednici Vijeća za provedbu Daytonskog sporazuma za BiH. Zatim je podnijeta na razmatranje Kontaktnoj skupini za bivšu Jugoslaviju. Kao i uvijek najodlučniji je bio američko stajalište - sve do prijetnji gospodarskim sankcijama i vojnom intervencijom. Istodobno su zapadne države izravno pomagale formiranje, financiranje i koordiniranje akcija organiziranih terorističkih skupina proglašenih Oslobodilačkom vojskom Kosova. Od početka 1998. godine ove skupine su osjetno intenzivirale provokativnu aktivnost. Od tada i do početka NATO-ve agresije učinile su oko 1100 terorističkih akcija protiv civila, oko 1500 napada na objekte i predstavnike MUP-a, te preko 300 napada na pripadnike vojske. Međutim, pred kraj 1998. godine teroristi i njihova uporišta bili su praktički neutralizirana. Tada su američki predstavnici koji su priznavali da je OVK teroristička organizacija, proglasili je važnim političkim čimbenikom u životu pokrajine i počeli inzistirati na sudjelovanju njenih predstavnika u pregovaračkom procesu. Ali cilj pripadnika NATO-a nije bio mirno saniranje stanja već vojno ofenzivna operacija za podčinjavanje Jugoslavije diktatu Zapada. Upravo to su potvrdile dvije etape konferencije u Rambouilletu u veljači i ožujku 1999. godine. Praktički nije bilo nikakvih pregovora jugoslavenske i albanske delegacije. Bili su ignorirani svi protuprijedlozi Jugoslavena. Jugoslaviji je, faktički, objavljen ultimatum - ili da potpiše izdiktiran dokument i pomiri se s uvođenjem NATO-a u zemlju, ili da se, pak, izloži bombardiranju. Pripadnici NATO-a iskoristili su razdoblje održavanja konferencije za konačnu mobilizaciju snaga i njihovo razmještanje na početne položaje za izvođenje operacije kažnjavanja Jugoslavije kao krivca za ometanje pregovora. Nakon što su iskoristile Rambouillet kao paravan za pripremanje svoje agresije, zapadne zemlje su 24. ožujka 1999. godine sručile na Jugoslaviju bombe pogazivši suverenitet nezavisne zemlje i norme međunarodnog prava. 78 dana bombardiranja rezultiralo je većim žrtvama za Jugoslaviju, neprocjenjivom materijalnom štetom i zaoštravanjem političkog stanja u zemlji. To je ocrnilo i obraz vodećim zapadnim zemalja koje su se odrekle koncepcije nemiješanja u unutrašnje poslove suverenih država zbog direktiva SAD o nesmetanoj uporabi njihove sile u bilo kojem dijelu planeta. (RGR)