IHT 19. III. NASILNI MIROTVORCI?

SJEDINJENE DRŽAVE THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 19. III. 2002. Mirotvorci- pozitivan primjer "Dok na jednom dijelu svijeta bijesne ratovi, aktivni su i mirotvorci, iako je njihov rad manje popularan. Rat u Čečeniji Vladimira Putina je doveo na predsjedničko mjesto u Rusiji(...). Međutim, ruski premijer Jevgenij Primakov, koji je bio jedini Putinov ozbiljni suparnik za mjesto ruskog predsjednika, tvrdi kako Čečeni zaslužuju poseban status unutar ruske federacije. On implicitno tvrdi da se problem unutrašnje politike ne rješava vođenjem rata protiv dijela vlastitog stanovništva, kao što to čini predsjednik Putin. 'Human Rights Watch', u svom izvješću koje je objavljeno u veljači, nastavak ruskih vojnih akcija u Čečeniji naziva svojevoljnim čišćenjem koje se provodi u ozračju bezakonja, uz stalne ljudske žrtve. Primakov ističe kako postoji presedan za poseban status za manjinske narode u Rusiji, čak i kvazi- autonomija. Finska je imala takav status kao vojvodina starog ruskog imperija Romanovih, prije revolucije. Finska je imala vlastiti parlament i vojsku. 'Za vrijeme careva', kaže Primakov, 'Finci nisu čak ni hapsili ruske revolucionare koji bi prešli u Finsku kako bi održavali sastanke i kongrese. Finci nisu izručivali ni teroriste.' On predlaže da Čečeni danas dobiju neovisnost 'unutar zajedničkog gospodarskog i vojnog okvira s Rusijom.' Malo je vjerojatno da će postojeća ruska vlada prihvatiti njegov savjet, no to je očito jedini realni put koji bi mogao biti prihvaćen. (...) Kazati to danas Putinu čini se jednako beskorisno kao da se isto kaže izraelskom premijeru, Arielu Sharonu. Unatoč tome, etnički nacionalizam i dalje je snažnija politička sila od ideologije. Protiv njega učinkovit je samo razum. Razum ponekad čak i pobjeđuje. Primjer je Rumunjska, balkanska zemlja s teškim unutrašnjim etničkim problemom. Prema sporazumima koji su potpisani nakon Prvog svjetskog rata, Rumunjska je dobila brojno madžarsko stanovništvo, uglavnom u Transilvaniji. Danas, uz stanovništvo od oko 23 milijuna, više od 1.6 milijuna Rumunja porijeklom su Madžari. Povijest odnošaja između dva naroda prožeta je problemima. Nakon pada komunizma, politički čelnici dviju zajednica jedva da su razgovarali jedni s drugima. Rumunjsko većinsko stanovništvo sumnjičilo je Madžare za nelojalnost i separatizam, a Madžari su smatrali kako rumunjsko većinsko stanovništvo i vlada vrše represiju nad njima. Zahvaljujući velikim dijelom vještoj intervenciji i posredovanju male američke nevladine agencije, 'Project on Ethnic Relations', otpočeo je dijalog koji je, deset godina kasnije, doveo do formalnih protokola sporazuma između postojeće vladajuće stranke u Rumunjskoj, stranke Socijalne demokracije, i Demokratske unije Madžara u Rumunjskoj (UDMR). Razvijena je trajna i politički složena struktura etničkih sporazuma, jedinstvena u regiji, koja je već opstala jednu promjenu vlade i podržavaju je sve glavne stranke. Rumunjska vlada ostvarila je i uspješni kompromis s Madžarima u svezi kontroverznog 'zakona o statusu' koji je prihvatila Madžarska, dajući Madžarima koji su građani susjednih zemalja posebne privilegije u Madžarskoj. Jedan od razloga zbog kojeg su Rumunji tako uspješno riješili ovaj problem bio je taj što su čelnici njihove madžarske manjine pomogli oformiti sporazum s Madžarskom. Situacija je potpuno drugačija u Slovačkoj, gdje postoji etnička madžarska manjina od više od pola milijuna ljudi, dok je ukupni broj stanovništva oko 5.3 milijuna, i gdje će se nacionalni izbori održati u rujnu. Odnošaji između većinskog i manjinskog stanovništva uvijek su u najboljem slučaju bili osjetljivi, a postoje velike šanse da će autoritarni bivši premijer, Vladimir Meciar, koji sam sebe naziva braniteljem slovačkog naroda, biti vraćen na vlast. Pa ipak, središnji dio južne Europe i jugoistočna Europa uvelike su se promijenili zbog utjecaja Europske Unije, Vijeća Europe i NATO-a, zbog aktivnosti Organizacije za sigurnost i suradnju u Europi i Europske banke za rekonstrukciju i razvoj, te složenih intervencija pojedinih skupina kao što je 'Project on Ethnic Relations', koji nacionalnim sudionicima u etničkim dijalozima može kazati ono što si nitko od njih ne može priuštiti reći. Domaća politika u tim zemljama do određene je mjere postala međunarodna politika. Ova promjena dimenzije u regiji, koja je u prošlosti bila izolirana i koju su progonile nepravde iz prošlosti, dovela je do važnih promjena. Ako ovaj proces iskrenog i časnog dijaloga može biti izvezen na Kavkaz i Bliski istok, bio bi to veliki blagoslov", piše William Pfaff.