IT-IL-krize-Politika-Nemiri/sukobi/ratovi IT-19.III. CORRIERE- ARAPSKA LIGA I IZRAEL ITALIJACORRIERE DELLA SERA19. III. 2002.Kriza bez kraja na bliskom istoku"(...) Glavni tajnik Arapske lige Amr Moussa, star 65 godina, oženjen, dvoje
djece, bivši egipatski ministar vanjsih poslova, diplomat s velikim obrazovanjem koji dobro poznaje zapad i mrzi retoriku, jasan je, odrješit, oštar. (...) Osam je zemalja čak ponudilo i dodatni novac kako bi poduprli odlučnog Amra Mousssu, koji me za interview za Corriere della Sera prima u svom uredu.- Nedostaje tjedan dana do skupa na vrhu u Bejrutu i Vi ste uvjereni da će arapski čelnici biti jednodušni u svom prijedlogu za rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba. Vjerujete li da će ga Sharon, ili, ako hoćete, establishment kojega on predstavlja, prihvatiti?= Ne, trebat će ga u to uvjeriti ujak.- Mislite kazati Ujak Sam, odnosno Sjedinjene Države?= Točno. Političko-vojni establishmnet koji vodi Izrael misli da se ideja palestinske države može obuhvatiti u jednoj zastavi, poštanskim markama, putovnici. Kada se govori o Jeruzalemu, kažu: o tome ćemo govoriti kasnije. Kada se govori o izbjeglicama, kažu: o
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
19. III. 2002.
Kriza bez kraja na bliskom istoku
"(...) Glavni tajnik Arapske lige Amr Moussa, star 65 godina,
oženjen, dvoje djece, bivši egipatski ministar vanjsih poslova,
diplomat s velikim obrazovanjem koji dobro poznaje zapad i mrzi
retoriku, jasan je, odrješit, oštar. (...) Osam je zemalja čak
ponudilo i dodatni novac kako bi poduprli odlučnog Amra Mousssu,
koji me za interview za Corriere della Sera prima u svom uredu.
- Nedostaje tjedan dana do skupa na vrhu u Bejrutu i Vi ste uvjereni
da će arapski čelnici biti jednodušni u svom prijedlogu za
rješavanje izraelsko-palestinskog sukoba. Vjerujete li da će ga
Sharon, ili, ako hoćete, establishment kojega on predstavlja,
prihvatiti?
= Ne, trebat će ga u to uvjeriti ujak.
- Mislite kazati Ujak Sam, odnosno Sjedinjene Države?
= Točno. Političko-vojni establishmnet koji vodi Izrael misli da se
ideja palestinske države može obuhvatiti u jednoj zastavi,
poštanskim markama, putovnici. Kada se govori o Jeruzalemu, kažu: o
tome ćemo govoriti kasnije. Kada se govori o izbjeglicama, kažu: o
tome ćemo govoriti kasnije. Ne, to je slijepa ulica. U stvarnosti od
početka sukoba Izrael nastoji nametnuti svoju volju, svoju ideju
mira. Shimon Peres, u Casablanci, 1994., je kazao da će njegova
zemlja biti vodič novog Bliskog istoka. A Yitzak Rabin, govoreći
2000. Arapima, ustvrdo je da Jeruzalem 'jest, i bit će zauvijek
naš'. No treba kazati da su i Rabin i Peres bili svjesni da će za to
trebati platiti cijenu, znali su, sve u svemu, da je nužan jedan
kompromis. Potom je došao Benjamin Netaniahu i odmah poslije,
neodlučni Ehud Barak. (...)
- Naslijednik saudijsog prijestolja, princ Abdallah, je iznio
povijesni prijedlog: normalizacija odnosa s Izraelom u zamjenu za
povlačenje s okupiranih teritorija. Mislite li da se svi arapski
čelnici slažu s Rijadom?
= Saudijska je inicijativa izrazito važna, poglavito radi trenutka
u kojemu je iznesena. U stvarnosti ponovno potvrđuje ono što je
predloženo drugim prigodama: zemlja u zamjenu za mir. Nije to
ponuda na srebrnom pladnju, nego ispravan način postavljanja
problema: mi vam damo ovo, vi nama nešto drugo, jasno, bez zamki,
bez igara.
- No princ Abdallah je govorio o normalizaciji, dok je saudijski
ministar vanjskih poslova Saud el Feisal, ovdje u Kairu, govorio o
'punom miru'. Ne smatrate li da se radi o koraku natrag, kao što je
napisao Thomas Friedman u New York Timesu?
= Ne, to je pogrešna analiza. 'Puni mir' nije manji od
normalizacije. Puni mir je put prema normalizaciji, koji znači
razmjenu veleposlanika, trgovinu, suradnju. Nitko, kažem nitko, ne
želi uništiti Izrael. No oni moraju omogućiti da ih se prihvati,
odreći se agresivnog ponašanja onih koji kažu 'napravit ćemo mir
kakav želimo'. (...)
- Mislite li da bi izjašnjavanje skupa na vrhu Europske Unije u
Barceloni moglo pomoći arapskom skupu na vrhu?
= Naravno. EU nije prihvatio naše stajalište, i bio je vrlo pozoran
spram potreba Izraela. No rezolucija skupa u Barceloni ukazuje na
neovisan pristup, ozbiljan, razuman, značajan.(...)
- Neki smatraju da Sjedinjene Države vrše pritisak za rješenje
izraelsko-palestinskog sukoba kako bi potom mogle pripremiti
koaliciju sa ciljem napada na Irak.
= Ne, ne vjerujem da postoji ta veza. Vidite, mi smo, nakon
odvratnih atentata 11. rujna, ušli u koaliciju kako bi se borili
protiv međunarodnog terorizma, no nikada nećemo sudjelovati u
nekoj koaliciji za napad na neku arapsku zemlju, uključujući Irak.
SAD je optužio Bin Ladena, Al Qaedu i Afganistan, no ne postoji niti
jedan element koji vodi prema Bagdadu. Onda, zašto napasti?
- Vi ste se, prije dva mjeseca, na dva sata susreli sa Saddamom
Husseinom. Kakav je utisak ostavio?
= Pozorno je slušao svaku moju riječ. Ja sam se vrlo slobodno
izražavao. Predsjednik je čovjek kojemu je sasvim jasno što se
događa. Vrlo je obaviješten. Prihvatio je obnovu dijaloga s UN-om.
Došlo je do prvog susreta, čekamo drugi.
- No jedan od iračkh dopredsjednika je kazao da Bagdad nikada neće
prihvatiti inspekcije.
= Ne, ne vjerujem da su problem inspekcije. U osnovi ne treba
zaboraviti da je glavni inspektor u prošlosti razbjesnio ne samo
Iračane, nego i sve nas.
- Dakle, smatrate da će sve arapske zemlje biti jednodušne u
protivljenju napadu na Irak?
= Da.", razgovarao Antonio Ferrari