ISPRAVAK VIJESTI HNA5447- NJ19.III.- DIE WELT- ISLAM JE DINAMIT ZA NAROD

ZAGREB, 19. ožujka - (Hina) Molimo korisnike da u vijesti HNA5447 isprave prva dva retka vijesti. Isprava naziv zemlje je NJEMAČKA, a novine su DIE WELT. Pravilan oblik cijele vijesti glasi: NJEMAČKA DIE WELT 19. III. 2002. Islam je dinamit za narod "U Pakistanu muslimanski atentator baci ručne granate u napučenu kršćansku crkvu. U Sjevernoj Nigeriji radikalni se islamizam provodi tako daleko da jednoj nedužnoj ženi prijeti kamenovanje, a u Afganistanu su talibani iz kamenoga doba i sami nemilosrdno progonili vjersku braću - jednostavno zato što su za njih bili previše umjereni. Vjera se koristi da bi se ljude podbadalo, huškalo, dovodilo u bijes. Ništa ne raspaljuje narod više od hvatanja za vjeru. Nijedan se instrument ne može lakše potegnuti da bi stvorio kaos. To vrijedi za sve vjere. U Indiji primjerice Hindusi su nedavno iznudili gradnju hrama na mjestu džamije i izazvali krvoproliće. U Narodnoj republici Kini vlastodršci se ničega ne boje koliko duhovnih strujanja. Tamošnje državno vodstvo svjesno je goleme potrebe ljudi za vjerom i boji se da će nad tim izgubiti nadzor. Vjerski fanatizam za kineske vladare znači isto što i 'luan': kaos. Ono što je prije tri godine uspjelo sekti Falun Gong, do sada nije uspjelo nikomu u komunističkoj Kini: desetke tisuća u najkraćem roku mobilizirati za prosvjed protiv države i režima. Vjera, tako se uistinu čini, pomiče brda. I nijedna vjerska zajednica to ne iskorištava toliko kao islam. Teroristi 11. rujna jednako kao i palestinski atentatori samoubojice zazivaju Alahovo ime - i sigurni su da će time u vlastitom taboru izazvati valove oduševljenja i potpiriti divlju mržnju. Vjerski su osjećaji eksploziv a fitilj je kratak. Hranjivo tlo za duhovne osjećaje je plodno - širom svijeta. Upravo u regijama u kojima nedostaje svega što život čini vrijednim življenja, ljudi su vrlo osjetljivi na pravila i rituale i na smisao života koji obećava vjera. To se može izvrsno iskoristiti. Vjera kao sredstvo destabilizacije - ništa nije prikladnije. Kad je u Nigeriji s generalom Obasanjom nova vlada smijenila staru diktaturu, zemlja je polako krenula u smjeru demokracije i normalnosti. Mnogim pokrajinskim vladarima na sjeveru taj novi smjer nije odgovarao: ograničio je njihovu moć, oduzeo vodu mlinu njihovih vlastitih interesa. Tako su stare snage pribjegle vjerskom ekstremizmu. Jedanaest nigerijskijh saveznih država uvelo je šariju i svoje zakone primjenjuju tako necivilizirano i nemilosrdno kao nekoć talibani u Afganistanu. Presuda mladoj majci Sufiyi koju bi zbog brakolomstva trebalo kamenovati nakon što ju je silovao oženjen čovjek, samo je jedan od grotesknih izroda vjerskog fanatizma. Nekima malobrojnima tako uspijeva stvarati kaos u cijeloj zajednici i bezobzirno blokirati mukotrpnu stabilizaciju države. Isto je u Pakistanu: kad se predsjednik Musharaf odlučio za put na strani Zapada, želio je otvoriti svoju osiromašenu zemlju i postupno se izjednačiti s industrijskim zemljama. No radio je račun bez fanatika. Oni provociraju i sabotiraju da bi očuvali ostatak anarhije po svojem ukusu - bespravni slobodan prostor u kojemu i dalje mogu slijediti svoje mračne vlastite interese. Izazivaju nasilne vjerske prosvjede na pakistanskom tlu, odvedu i ubiju američkog novinara Daniela Pearla, navodno jer je bio Židov. I bacaju granate u crkvu punu inozemnih kršćana. I Osama bin Laden i njegovi mladići izigravaju vjersku kartu da bi slijedili svoje zločinačke ciljeve. Je li islam osobito krvoločan? Rene Girard piše da je kršćanstvo ukinulo žrtvu u krvi i nadomjestilo ju metaforom križa. No 600 godina kasnije Muhamed je opet uveo tu žrtvu. Ni u jednoj drugoj vjeri granica između liberalnih predstavnika i fundamentalista nije tako nejasna kao tu. Mnoge islamske države osjećaju se poniženima zbog uspjeha Zapada. A vjera je najprikladnija da bi se diskriminacija i dalje potpirivala - ponajprije ako sadrži poziv na nasilje. Tako islamska vjera nije opijum za narod, ona je dinamit", zaključuje Sophie Muehlmann u uvodniku lista.