NJ 14.III.-BERLINER ZEITUNG-NOVA DOKTRINA SAD-A

NJEMAČKA BERLINER ZEITUNG 14. III. 2002. Nova doktrina Amerike "Jedna studija još ne čini politiku. Hoće li, kada i u kojim okolnostima Amerika u svojem pohodu protiv terora upotrijebiti nove, 'male' atomske bombe, odlučuju predsjednik i parlament - ne generali ni strateški planeri u Pentagonu. Utoliko papir na 56 stranica pod naslovom 'Nuclear Posture Review', obznanjen početkom ovoga tjedna, nije opis buduće američke vojne strategije. Barem još nije. Upadljivo je ipak što se Bushova vlada ne distancira od te studije, što Pentagonovi stratezi ne odgovaraju da njihovi scenariji pripadaju u carstvo vojne mašte. Colin Powell 'malo pretjeranom' naziva predodžbu da se u Washingtonu priprema prvi atomski udar na sedam država - od Iraka do Sjeverne Koreje. Malo pretjerano: radi li se o samo tri ili četiri zemlje? Demanti zvuči drukčije. Jedna studija još ne čini politiku, ali sa studijama se priprema promjena politike. Promjena koju treba pripremiti ova studija, bila bi dramatična. Kad bi Sjedinjene Države u buduće uistinu primijenile atomske 'smart bombs' da bi u Afganistanu ili drugdje uništile bunkerske sustave duboko ispod zemljine površine, to bi značilo više od nove metode u borbi protiv terora. Značilo bi zamjenu dosadašnje NATO-ove doktrine novom. Od doba hladnoga rata jedan prividan paradoks opisuje načelo nuklearne politike: atomsko oružje je oružje koje netko posjeduje da ga ne bi uporabio. Služi političkom zastrašivanju a ne vojnom ratovanju. Kad su NATO i Varšavski pakt bili sučeljeni kao potencijalni neprijatelji, vojno je ishodište bilo jednoznačno: Zapadna Europa, ponajprije Zapadna Njemačka ne bi se mogla obraniti u konvencionalnom ratu od napada s Istoka. Premoći sovjetskih tenkovskih jedinica Washington je suprotstavio atomsku prijetnju: tko napade NATO, riskira uništenje vlastite zemlje. Rezultat je bilo obostrano naoružavanje interkontinentalnim raketama, čija je razorna snaga dostajala za uzajamno uništenje sto puta. Ravnoteža straha koja je spriječila najgore. Male, lako primjenjive atomske bombe - sve do atomskog oružja za borbu na bojnom polju, posve slično novim bombama - postojale su već i do sada. No njihov razvoj i njihovo posjedovanje nije se moglo pomiriti s doktrinom. Nije trebale staviti izvan snage zastrašivanje, nego očuvati njegovu vjerodostojnost. Nijedan protivnik, tako se razmišljalo, neće ozbiljno računati s time da bi svako ograničeno presezanje na tuđi teritorij odmah izazvalo razoran atomski protuudar. Dakle, atomska prijetnja morala bi ostati na najnižem stupnju eskalacije. U načelu to ništa nije promijenilo: sposobnost primjene atomskog oružja služi tomu da atomsko oružje ne treba primijeniti. S tom su logikom sada planeri američkog ministarstva obrane savaeznički NATO ostavili sam. Definiraju ulogu nuklearnog oružja iznova: kao nastavak lova na teroriste atomskim sredstvima. To je kobno iz najmanje dva razloga. S jedne strane se teško potresa sigurnosno-politička vjerodostojnost NATO-a ako njegova vodeća sila postupa drukčije nego što saveznici govore. S druge se strane ruši tabu koji je do sada i druge atomske sile zadržavao od uporabe njihovih bomba. Nisu samo Sjedinjene Države, Rusija, Velika Britanija ili Francuska vlasnici nuklearnog oružja, nego i - primjerice - Pakistan i Indija. Činjenica da bi se regionalni sukobi mogli rješavati atomskim bombama, ma koliko one bile male ili čak 'smart', do sada je bilo nezamislivo. Pola godine poslije 11. rujna Amerika pomišlja na nezamislivo. Dok je Europa gotovo prešla na uobičajeni dnevni red, dok svjetska protuteroristička koalicija pokazuje jasne naznake raspada, Washington neometano planira drugi vojni udar, ovaj put na Irak. A stratezi Pentagona izrađuju scenarije čije bi ostvarenje značilo ulazak u novo atomsko doba. Još se radi o studiji, a jedna studija još ne čini politiku. Još ne", drži komentator lista Uwe Vorkoetter.