NJ 13. III. F. RUNDSCHAU: U EUROPU SAMO S RESURSIMA BEZ PROŠLOSTI

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 13. III. 2002. Europa kao domovina "Benešovi dekreti više ne posreduju isključivo dojam dokumenta koji svjedoči o nepravdi - danas oni uključuju i obećanje za prognane. Osporavanjem pravnih osnova za protjerivanje i oduzimanje imovine, koje je postavila tadašnja Čehoslovačka, tim se ljudima prvi puta ukazuje šansa da budu priznati kao žrtve. Najkasnije kada njemačka vlada sukladno zahtjevu Saveza prognanika odobri gradnju 'dokumentacijskog centra za progone u 20. stoljeću', tom očitovanju više ništa neće stajati na putu. Dobri su izgledi da će tako i biti - bolji nego ikad dosad. Naime, posredstvom političkog suočavanja s prošlošću SR Njemačka iz temelja se promijenila u 90-im godinama. 21. stoljeće iznosi danas sljedeću konstataciju o 20. stoljeću: bila je to epoha protjerivanja. Isključivo etnički orijentirana politika u vremenskom rasponu od predvečerja Drugog svjetskog rata do balkanskih ratova na kraju stoljeća prouzročila je strahovite migracije naroda. Istrebljivačkoj politici nacionalsocijalista prethodili su planovi o preseljenju. Težnja 'narodnom zaokružavanju teritorija' bila je usmjerena na 'novo ustrojstvo Europe'. Nacisti su iskoristili i Stranku sudetskih Nijemaca kako bi puno prije početka istrebljivačkog pohoda temeljito destabilizirali tadašnju Čehoslovačku. Napokon, u toj tradiciji valja tumačiti i protjerivačku politiku Slobodana Miloševića na Kosovu. Ironijom povijesti, u današnjoj Njemačkoj s vrlo razvijenom sviješću o povijesti gotovo nikoga ne zanimaju nedjela beogradskog diktatora, koja su još svježa u našem pamćenju. U svakom slučaju, jedna je od pouka 20 stoljeća da su protjerivanja neprekidno potresala Europu te da su istodobno postala gotovo konstitutivan element politike na starom kontinentu. Protjerivanje jest nepravda. Prosvijećeni Europljani na početku 21. stoljeća smatraju tu tvrdnju samu po sebi razumljivom. No, to još uvijek nije općevažeće načelo ni nakon čitavog stoljeća 'čišćenja' i izolacije. Izostalo prihvaćanje povezano je s neiskorijenjenom sumnjom u revizionizam i revanšizam. Udruženja prognanika desetljećima su činila sve što je bilo u njihovoj moći kako bi potkrijepila tu sumnju. Pretvorili su svoju sudbinu u instrument politike. Čini se da taj mehanizam funkcionira i danas. U najmanju ruku tako misle političari poput Joerga Haidera i Erharda Buseka. U ime prognanih i onih kojima je oteta imovina, austrijski desničarski populist upućuje zahtjev češkoj vladi da ukine Benešove dekrete. Istovjetnim moralnim zahtjevom kandidat njemačke CDU za kancelarsku dužnost pokazuje Pragu koji su njegovi interesno- politički dometi: tko poput češkog premijera Miloša Zemana proglašava prognanike 'Hitlerovom petom kolonom', gubi pravo da ga zovu Europljaninom, tvrdi Stoiber. Naime, 'u toj kući' koja se gradi u Bruxellesu, drukčije se razgovara, napominje on. Političari poput Haidera i Stoibera pridonose tome da čak i prosvijećeni Europljani oklijevaju priznati prognanima status žrtve. Tako se njihova agitacija pokazuje kontraproduktivnom. No, nije moguće previdjeti činjenicu da se vremena mijenjaju. (...) Dakle, država koja želi sudjelovati u europskom projektu mora smanjiti svoje dugove, srediti svoju poljoprivredu ali se i distancirati od nepravdi iz prošlosti. Pristup će biti omogućen samo onim državama koje će nepravdi reći nepravda i time žrtvama priznati status žrtve. Postupno oblikovanje Europe zahtijeva povijesno-političke resurse koji nastaju kroz proces suočavanja s prošlošću. U tom slučaju nijednom čovjeku koji bar napola razumno razmišlja neće više pasti na pamet da ospori ubijanje europskih Židova odnosno da sudbinu prognanih poveže s Holokaustom. Prošlo je vrijeme ravnoteže nepravdi koju su isticali prognani. Budu li se držali toga, izgledi da im bude priznat status žrtava porast će. Razmotrimo primjer kancelara Schroedera: vječni predizborni borac prvi je političar SPD-a koji je prije dvije godine održao govor povodom 'Dana domovine'. Iako Schroeder još uvijek odbija izgradnju dokumentacijskog centra za protjerivanja u 21. stoljeću, čini se da je utemeljenje takve institucije još samo pitanje vremena. Nekadašnji SPD-ov manager Peter Glotz već nastoji pridobiti potporu za takvu instituciju - kao sredstvo 'za borbu protiv desničarskog ekstremizma'. Jedan od ciljeva prognanika jest i ulazak u Europu. S onu stranu resentimana, dužni su podastrti dokaz da su - kada je riječ o preobraženoj povijesnoj svijesti - na visini današnjeg vremena", zaključuje Matthias Arning.