IT-6.III.AVVENIRE- ITALIJA I EU

ITALIJA AVVENIRE 6. III. 2002. Kada ograđivanja žicom ne koriste "Sveukupno, određivanje talijanskih članova za Konvenciju koja mora pripremiti nacrt Povelje koju treba iznijeti europskim vladama, prije nekoliko tjedana izgledalo je da potvrđuje, ako ne gorljivost, onda barem tradicionalni pro-unijski angažman većine političkih snaga naše zemlje. Sa svoje strane, slikoviti, i posve proizvoljni, izrazi koje je izgovorio uvaženi zastupnik Bossi, na kongresu svoje stranke, glede Europske Unije, ne predstavljaju novost, i uklapaju se u način predstavljanja ličnosti. Mogli bi se, dakle, ne zabrinjavati previše, pred teškim verbalnim istupima. Mada polemike, pa i ozbiljne, protiv prepuštanja suvereniteta često ne uzimaju u obzir razvoj, dug već više desetljeća, samog koncepta suvereniteta, one na kraju ipak dodiruju složenu i osjetljivu točku. U suverenim državama, posebice na našem kontinentu, pokazuje se sklonost da se na suverenitet gleda ne više kao na nedodirljivu vrijednost, već, kažimo to tako, na temelju funkcionalnih razmatranja. Već se bez primjedbi prihvaćaju mogućnosti delegiranja vlasti prema gore i prema dolje, kada su korisne i prikladne za građane (one prema dolje uostalom, izgleda da su po volji i zastupniku Bossiju). I u tome se uobličuje načelo nadopunjavanja. No političko značenje prezrivih sudova o Europi, koji su se čuli tijekom kongresa Lege Nord, nije moglo proći u tišini, pošto je Lega danas vladina stranka i vlada, svaka vlada, treba u osnovi imati jedan glas, precizan i jasan kada govori i pregovara s drugim vladama, a ako to nema kazna je teška diskreditacija. Predsjednik republike je ponovno poduzeo jednu prilično prikladnu inicijativu sastankom koji se održao jučer u Quirinaleu glede razvoja Europske Unije, sa ciljem da se potvrdi i ažurira talijanski pravac. Ciampi je svjestan da se približava perspektiva koraka koji će biti odlučujući za Uniju, u cijelosti ili za čvrstu prethodnicu zemalja članica, prema nužnoj, većoj koheziji u vanjskoj politici i na polju sigurnosti i obrane. Radi se o zaokretu usporedivom s onime koji nas je doveo do eura, i u kojemu je upravo on odigrao, kao predsjednik vlade i potom ministar financija, odlučujuću ulogu. Vrijeme je dakle (štoviše, već je duže bilo vrijeme) da se vladin pravac u pitanju Europe precizno iznese. Bez rezervi i jezičnih igrica. Predsjednik vlade je to uzeo obzir nakon kongresa Lege, i dobro je učinio. Bilo bi bolje da se nije stalo, niti na trenutak, uz Bossija u njegovom protueuropskom trabunjanju. Sastanak u Quirinaleu potvrđuje to pojašnjenje. No od sada pa dalje nužno da se toga drže svi ministri bez izuzetka, osim ako ne žele dati sadržaja, nećemo reći zlonamjernim ogovaranjima, koliko kritikama koje dolaze iz ozbiljnih europeističkih krugova, bilo talijanskih bilo stranih, i od najkompetentnijeg dijela oporbe. Između ostaloga naše javno mišljenje, s realizmom i zdravim razumom koje su joj dala stoljetna iskustva, ostaje čvrsto europeistička. Makar danas želi bliže pogledati ono što nam Europa poklanja", piše Bruno Bottai.