FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

NJ 7.III.-DEI WELT-BLISKI ISTOK

DE-IL-KOMENTARI-Politika-Oružani sukobi NJ 7.III.-DEI WELT-BLISKI ISTOK NJEMAČKADIE WELT7. III. 2002.Bliski istok"Na Bliskom istoku stanje nije nikada tako dobro kako izgleda i nikada tako loše. Sada su suočeni očaj protiv očaja. Niti Sharon niti Arafat ne znaju dokončati krvavi obračun. Nema definicije pobjede, postoji samo potonuće u kaos i katastrofu. Izraelci i Palestinci u dubokom su tunelu beznađa.No istodobno baš ta zapletenost stanja neumoljivo prisiljava da se iz modusa moriendi pronađe put u modus vivendi. Inicijativa saudijsko-arapskog prijestolonasljednika Abdallaha element je nade. Ni više ni manje. Prijestolonasljednik je iskusan političar, prošao je sve važne službe, sada je de facto vladar. Prijetnju kući Sauda vidi i u gospodarskoj propasti i eksploziji stanovništva kao i u islamskom pobunjeništvu - koje je svijetu postalo razvidno 11. rujna - i u dugoj borbi u Svetoj zemlji za njezino vlasništvo. Tako se vraća na staru formulu koja je i u temeljima sporazuma iz Osla, 'zemlja za mir', ali pojedinosti ostavlja maglovitima, znajući da se strategijski zemljopis između rijeke Jordana i Sredozemlja od izraelskog trijumfa u šestodnevnom ratu 1967. duboko izmijenio.
NJEMAČKA DIE WELT 7. III. 2002. Bliski istok "Na Bliskom istoku stanje nije nikada tako dobro kako izgleda i nikada tako loše. Sada su suočeni očaj protiv očaja. Niti Sharon niti Arafat ne znaju dokončati krvavi obračun. Nema definicije pobjede, postoji samo potonuće u kaos i katastrofu. Izraelci i Palestinci u dubokom su tunelu beznađa. No istodobno baš ta zapletenost stanja neumoljivo prisiljava da se iz modusa moriendi pronađe put u modus vivendi. Inicijativa saudijsko-arapskog prijestolonasljednika Abdallaha element je nade. Ni više ni manje. Prijestolonasljednik je iskusan političar, prošao je sve važne službe, sada je de facto vladar. Prijetnju kući Sauda vidi i u gospodarskoj propasti i eksploziji stanovništva kao i u islamskom pobunjeništvu - koje je svijetu postalo razvidno 11. rujna - i u dugoj borbi u Svetoj zemlji za njezino vlasništvo. Tako se vraća na staru formulu koja je i u temeljima sporazuma iz Osla, 'zemlja za mir', ali pojedinosti ostavlja maglovitima, znajući da se strategijski zemljopis između rijeke Jordana i Sredozemlja od izraelskog trijumfa u šestodnevnom ratu 1967. duboko izmijenio. Napredak je u tomu što je Saudijska Arabija, najvažnija zemlja arapskoga svijeta načelno spremna stvarati mir. I to ne zbog dobrote u srcu koja je na Bliskom istoku notorno oskudna, nego zbog egzistencijalne potrebe. Iz sličnih razloga i jaki čovjek Egipta Hosni Mubarak želi nove pregovore. I njemu postaju opasna muslimanska braća koju je proteklog desetljeća svim sredstvima diktature, od krvavog progona do nagovaranja, potiskivao a i izvozio. Što dulje traje bliskoistočni sukob, to težim postaje položaj konzervativnog arapskog režima. Svi oni gledaju Ameriku i Zapad kroz prizmu te borbe. U Washingtonu je Abdallah, budući da su Saudijci predugo sjedili na dvije stolice, dobio leden, a Mubarak hladan odgovor. Plitički Washington i u civilno doba već funkcionira po načelu 'single issue', a još više za vrijeme rata. To znači da se sva pozornost usredotočuje na jednu kartu koja nadjačava sve ostale. Tu je i gorko iskustvo koje uza svu revnost prethodniku Clintonu nije nimalo koristila i njegovo je posredovanje propalo. Svi napori širom svijeta posvećeni su protuterorističkoj borbi, sva vanjska politika vrti se oko 'osovine zla' - što ima za posljedicu da se kompleksnost srednjeg Istoka, gdje uvijek sve ovisi jedno o drugom, raspada redom. To ima operativnih prednosti, ali ne odgovara eksplozivnom stanju i zamagljuje spoznaju koliko otvoreni sukobi zadiru jedni u druge. Bio to pokušaj Sadama Huseina da postane popularni junak i zaštitnik Palestinaca ili islamistički napad na režim u Rijadu i Kairu ili ulje oružja i parola koje iranske mule dolijevaju na vatru: kriza arapskoga svijeta i rat na Bliskom istoku se približavaju. Sjedinjene Države nemaju samo težinu i važnost da bi umirujuće djelovale na borce. Iz bivših vlada imaju i Mitchellov plan koegzistencije - o miru još ni izdaleka ne treba govoriti - i Tenetov plan o suradnji sigurnosnih služba. Sjedinjene Države ne mogu bez dvostruke strategije dobiti ni ratni pohod protiv terorizma i oružja za masovno uništavanje u diktatorskim rukama. To zahtijeva oboje, i posredovanje u Svetoj zemlji i jačanje konzervativnih Arapa. Europljanima ostaje više od uloge gledatelja. Oni moraju, kao od Madrida 1991., gospodarski podupirati koegzistenciju i povezati je s materijalnim interesima, tako da na strani mira bude razum. To moraju činiti već i stoga što Bliski istok s pravom nosi taj naziv. Prokleto je blizu", zaključuje komentator lista Michael Stuermer.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙