WT 5. III. PRINC OD ARABIJE KAO VELIKI SPLETKAR

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON TIMES 5. III. 2002. Državništvo kao iznenađenje "Kazališna produkcija drevnih Grka povremeno bi završila tako da bi bog bio spušten na scenu pomoću dizalice koja je postala poznata kao 'deus ex machina'. Rječnik Webster's nudi suvremenu definiciju: 'čovjek ili stvar (u književnosti ili drami) koja se javlja ili se uvodi iznenada i neočekivano i pruža rješenje na naizgled nerješivu poteškoću.' Takvu 'stvar' nedavno je uveo de facto vladar Saudijske Arabije, princ Abdulah, na scenu na kojoj se odigrava sve krvavija srednjeistočna strastvena drama. Poprimila je oblik takozvane saudijske mirovne inicijative a koriste ju svi, od predsjednika Busha i EU-a do Jasera Arafata i Ariela Sharona, kao pomagalo koje može omogućiti rješenje naizgled nerješivog arapsko- izraelskog sukoba. Jedini problem je u tome da bi, s obzirom na pravu prirodu ove saudijske 'inicijative', bilo točnije ju opisati kao 'deus ex Machiavelli'- lukavština dostojna velikog i nastranog talijanskog spletkara, autora knjige 'Princ', poduke o umijeću učinkovitosti, iako često neetičkom, vještine državništva. Za Abdulahov plan mnogo je vjerojatnije da će zaraćene strane potaknuti na novi regionalni rat nego da će stvoriti pravi i trajni mir. Uzmimo u obzir njegove osobine: -Saudijska Arabija mijenja temu. Činjenica da su 15 od 19 terorista koji su počinili smrtonosne napade 11. rujna bili Saudijci za mnoge je Amerikance značila otrježnjenje- uključujući i neke među dužnosnicima Bushove vlade- glede prave prirode režima koji je dugo bio prikazivan kao jedan od najpouzdanijih saveznika SAD-a na Srednjem Istoku. Izgleda da vlada Saudijske Arabije nije bila izravno odgovorna za akcije operativaca al Qaide. Saudijci, međutim, imaju odgovornost za stalno promicanje, diljem svijeta, podučavanja radikalne i radikalno antiameričke islamske sekte Wahabi koja polučuje nove regrute za takve terorističke operacije. Ovo daje dodatnu težinu činjenici da kraljevstvo nastavlja odbijati u javnosti izraziti svoje žaljenje zbog napada koje su počinili njegovi građani. A pod vladavinom princa Abdulaha (člana kraljevske obitelji koji je već dugo poznat po svom neprijateljstvu prema SAD-u), Saudijska Arabija je ograničavala našu sposobnost korištenja američkih resursa u regiji u sklopu prve faze rata protiv terorizma (Afganistan), da se druga faza (Irak) ni ne spominje. Naznake o saudijskoj mirovnoj inicijativi (pravi prijedlog, naime, ne postoji...) rezultirale su time da su o svom princu preko noći dale posve novu diplomatsku sliku dostojnu Machiavellia. Saudijska Arabija se više ne spominje kao zemlja koja više vremena troši na kategoriju 'protiv nas' nego onu 'sa nama'. Danas nada da će kraljevstvo konačno odigrati konstruktivnu ulogu u arapsko- izraelskom sukobu Saudijskoj Arabiji daje paravan koji je od ključne važnosti, čak i dok princ Abdulah potkopava nastojanja SAD-a da mobilizira međunarodnu podršku za okončavanje diktature Sadama Huseina u Iraku. - Saudijska intervencija pomaže njenim prijateljima, šteti njenim neprijateljima. Abdulahov plan, takav kakav jest, izgleda da poziva Izrael da se odrekne svog teritorija koji je okupirao 1967. godine. To bi značilo čitavu Zapadnu Obalu, ne tek 95 posto koje je bivši izraelski premijer Ehud Barak ponudio u Camp Davidu. Logika saudijskog plana intervencije značila bi i povratak strateške Golanske visoravni Siriji. Drugim riječima, ako ova deus ex machina zaista bude ostvarena, Arapi će biti nagrađeni zbog otpočinjanja nasilja u posljednjih godinu i pol. Princ Abdulah je jednim potezom ponovno aktualizirao inače iscrpljen i 'mirovni kamp' u Izraelu i njegove zagovornike drugdje. Iznenada, ako Saudijska Arabija bude sudjelovala, ustraju pristalice 'mirovnog procesa', postoje temelji za ignoriranje brojnih dokaza o tome da je prethodni proces koji je počeo u Oslu prije deset godina služio samo tome da ojača, naoruža i pruži utočište teroristima koji za cilj imaju oslobađanje svega onog što Jaser Arafat zove 'Palestinom' (uključujući i teritorij koji je židovska država kontrolirala prije Šestodnevnog rata iz 1967. godine). Ako Bushova i Sharonova vlada ne budu oprezne, potaknut će Izraelce, koji su razumljivo obeshrabreni zbog mogućnosti da se rat nastavi beskonačno dugo, da krenu opasnim putem u uvjerenju da je činiti nešto, čak ako je to i protuproduktivno, bolje nego ne činiti ništa. -Abdulahov 'plan' ponovno će otvoriti arapsku 'ratnu opciju'. Koliko bi predaja svog teritorija koji je Izrael osvojio u obrambenim ratovima od lipnja 1967. godine mogla biti protuproduktivna može se zaključiti iz očitih činjenica: židovska država jednostavno se ne može obraniti bez strateškog teritorija duž Jordanske doline Zapadne Obale i Golanske visoravni koja se nalazi uz Siriju. Predaja 'okupiranog teritorija' će: 1. potaknuti neprijatelje Izraela da realiziraju svoj povijesni i često ponavljani cilj: 'tjeranje Židova u more' i 2. dati im puteve kojima mogu vršiti napad kako bi taj cilj i ostvarili. Sama nepouzdanost koja je potakla sve veću zabrinutost SAD-a glede Saudijske Arabije- da se nepokolebljivo neprijateljstvo vladara Sirije, Libije, Irana i Iraka ni ne spominje- takvu mogućnost čine formulom za uništenje Izraela, ne većom sigurnosti za tu zemlju, zahvaljujući neostvarivom obećanju princa o normaliziranju odnošaja s čitavim arapskim svijetom. Vremenom, Abdulah ex Machiavelli će biti viđen onakvim kakav jest- saudijskim ološem koji Srednji Istok čini mnogo opasnijim, a ne manje opasnim, za interese SAD-a i interese njegovog saveznika, Izraela. Pitanje je slijedeće: koliko štete će biti prouzročeno prije nego što bude shvaćeno kakva je zapravo stvarna situacija", pita se Frank J. Gaffney Jr., predsjednik Centra za sigurnosnu politiku u Washingtonu (Center for Security Policy).