FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

CSM 4. III. SAD NIJE SREDIŠTE SVIJETA

US-globalizam-0Informacijske usluge-Energetika-Financijsko-poslovne usluge-Organizacije/savezi CSM 4. III. SAD NIJE SREDIŠTE SVIJETA SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR4. III. 2002.SAD nije središte svijeta"Neki globalizam vide kao mrežu čije je središte Amerika. U ovome ima istine, jer je SAD središte četiri oblika globalizacije: gospodarske (SAD ima najveće tržište kapitala), vojne (to je jedina zemlja s globalnim utjecajem), društvenim (središte pop kulture) i one koja se tiče okoliša (SAD je najveći zagađivač, a njegova politička podrška nužna je za učinkovitu akciju glede pitanja zaštite okoliša.) Pa ipak, kao što sam to objasnio u svojoj knjizi 'The Paradox of American Power: Why the World's Only Superpower Can't Go It Alone' (Paradoks američke moći: zbog čega jedina svjetska supersila ne može sama), 'postoje barem četiri razloga zbog kojih bi bila greška zamisliti suvremene globalne mreže globalizma jednostavno kao da je njihovo središte američki imperij koji stvara ovisnost manjih zemalja. Prvo, arhitektura mreža međuovisnosti varira ovisno o različitim dimenzijama globalizacije. Predodžba o Americi kao središtu najviše odgovara vojnom globalizmu, no čak i u tom području, većina država više brine zbog prijetnje koju
SJEDINJENE DRŽAVE THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR 4. III. 2002. SAD nije središte svijeta "Neki globalizam vide kao mrežu čije je središte Amerika. U ovome ima istine, jer je SAD središte četiri oblika globalizacije: gospodarske (SAD ima najveće tržište kapitala), vojne (to je jedina zemlja s globalnim utjecajem), društvenim (središte pop kulture) i one koja se tiče okoliša (SAD je najveći zagađivač, a njegova politička podrška nužna je za učinkovitu akciju glede pitanja zaštite okoliša.) Pa ipak, kao što sam to objasnio u svojoj knjizi 'The Paradox of American Power: Why the World's Only Superpower Can't Go It Alone' (Paradoks američke moći: zbog čega jedina svjetska supersila ne može sama), 'postoje barem četiri razloga zbog kojih bi bila greška zamisliti suvremene globalne mreže globalizma jednostavno kao da je njihovo središte američki imperij koji stvara ovisnost manjih zemalja. Prvo, arhitektura mreža međuovisnosti varira ovisno o različitim dimenzijama globalizacije. Predodžba o Americi kao središtu najviše odgovara vojnom globalizmu, no čak i u tom području, većina država više brine zbog prijetnje koju predstavljaju susjedi nego zbog opasnosti koja prijeti od SAD-a. Npr., prisutnost SAD-a dobrodošla je u većem dijelu Istočne Azije kao ravnoteža sve većoj moći Kine. Istovremeno, u gospodarskim mrežama, predodžba o Americi kao središtu je netočna, jer Europa i Japan predstavljaju bitna alternativna središta trgovine. Briga oko okoliša (...) također je manje usredotočena na SAD. A tamo gdje se SAD smatra glavnom ekološkom prijetnjom, kao kada je posrijedi proizvodnja ugljičnog monoksida, često postoji i otpor prema američkoj politici. Drugo, predodžba o Americi kao centru može zavaravati ako se u obzir ne uzme dvostruka ranjivost. Čak i vojno, sposobnost SAD-a da napadne bilo koje mjesto na svijetu ne čini ga neranjivim, kao što su to Amerikanci naučili uz visoku cijenu 11. rujna. A iako SAD ima najveće gospodarstvo, ranjiv je kada je posrijedi širenje zaraze na globalnim tržištima kapitala, kao što su to Amerikanci otkrili tijekom financijske krize 1997. godine. U društvenoj dimenziji, činjenica jest da SAD izvozi više pop- kulture od ikoje druge zemlje, no uvozi ideje i imigrante iz drugih zemalja. Čak da SAD i poduzme skupe mjere s ciljem smanjivanja ispuštanja ugljičnog dioksida kod kuće, ipak bi bio ranjiv na promjenu klime koju potiču električne centrale na ugljen u Kini. Treći problem s jednostavnom predodžbom o Americi kao o središtu jest ta da ne identificira druge važne veze i centre u globalnim mrežama. New York je važan u protoku kapitala za tržišta u nastajanju, no to važi i za London, Frankfurt i Tokio. U društvenoj i političkoj globalizaciji, Pariz je važniji za Gabon nego Washington; Moskva je još uvijek važnija za Središnju Aziju. Konačno, model prema kojem je Amerika centar možda ne uzima u obzir promjene koje se događaju u arhitekturi globalnih mreža. Teoretičari mreže tvrde kako glavni igrači dobivaju najviše moći kada postoje strukturalne rupe- rupe u komunikacijama- između drugih sudionika. Rast interneta osigurava jeftine alternativne veze koje popunjavaju te rupe, čineći Ameriku tako manje moćnom. Istina je da je za sada Amerika od najveće važnosti za internet. No oprema nekim predviđanjima, do 2003. godine u inozemstvu će biti 60 milijuna korisnika interneta više nego u SAD-u- rupa koja će rasti sve više što se dostupnost interneta bude više širila. Kako se američka dominacija interneta smanjuje, više kapitala, poduzetnika i oglašivača bit će privučeno drugim tržištima. SAD je opisivan kao gorostas koji dominira svijetom. Kada se situacija pogleda pobliže, vidimo da dominacija SAD-a varira u različitim područjima i da mnogi odnošaji međuovisnosti postoje u oba smjera. Velike države kao što je SAD imaju više slobode od onih manjih, no rijetko su izuzete od učinaka globalizacije. A države nisu jedine. Tehnologija sudjelovanje u globalizaciji omogućava i pojedincima koji su u prošlosti bili samo u rukama vlade. SAD promiče globalizaciju i ima koristi od nje. No tijekom duljeg vremenskog razdoblja, možemo očekivati da će sama globalizacija početi širiti tehnološke i gospodarske i sposobnosti djelovanja i tako smanjiti širenje dominacije SAD-a."

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙