US-globalizam-0Informacijske usluge-Energetika-Financijsko-poslovne usluge-Organizacije/savezi CSM 4. III. SAD NIJE SREDIŠTE SVIJETA SJEDINJENE DRŽAVETHE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR4. III. 2002.SAD nije središte svijeta"Neki globalizam
vide kao mrežu čije je središte Amerika. U ovome ima istine, jer je SAD središte četiri oblika globalizacije: gospodarske (SAD ima najveće tržište kapitala), vojne (to je jedina zemlja s globalnim utjecajem), društvenim (središte pop kulture) i one koja se tiče okoliša (SAD je najveći zagađivač, a njegova politička podrška nužna je za učinkovitu akciju glede pitanja zaštite okoliša.) Pa ipak, kao što sam to objasnio u svojoj knjizi 'The Paradox of American Power: Why the World's Only Superpower Can't Go It Alone' (Paradoks američke moći: zbog čega jedina svjetska supersila ne može sama), 'postoje barem četiri razloga zbog kojih bi bila greška zamisliti suvremene globalne mreže globalizma jednostavno kao da je njihovo središte američki imperij koji stvara ovisnost manjih zemalja. Prvo, arhitektura mreža međuovisnosti varira ovisno o različitim dimenzijama globalizacije. Predodžba o Americi kao središtu najviše odgovara vojnom globalizmu, no čak i u tom području, većina država više brine zbog prijetnje koju
SJEDINJENE DRŽAVE
THE CHRISTIAN SCIENCE MONITOR
4. III. 2002.
SAD nije središte svijeta
"Neki globalizam vide kao mrežu čije je središte Amerika. U ovome
ima istine, jer je SAD središte četiri oblika globalizacije:
gospodarske (SAD ima najveće tržište kapitala), vojne (to je jedina
zemlja s globalnim utjecajem), društvenim (središte pop kulture) i
one koja se tiče okoliša (SAD je najveći zagađivač, a njegova
politička podrška nužna je za učinkovitu akciju glede pitanja
zaštite okoliša.)
Pa ipak, kao što sam to objasnio u svojoj knjizi 'The Paradox of
American Power: Why the World's Only Superpower Can't Go It Alone'
(Paradoks američke moći: zbog čega jedina svjetska supersila ne
može sama), 'postoje barem četiri razloga zbog kojih bi bila greška
zamisliti suvremene globalne mreže globalizma jednostavno kao da
je njihovo središte američki imperij koji stvara ovisnost manjih
zemalja. Prvo, arhitektura mreža međuovisnosti varira ovisno o
različitim dimenzijama globalizacije. Predodžba o Americi kao
središtu najviše odgovara vojnom globalizmu, no čak i u tom
području, većina država više brine zbog prijetnje koju
predstavljaju susjedi nego zbog opasnosti koja prijeti od SAD-a.
Npr., prisutnost SAD-a dobrodošla je u većem dijelu Istočne Azije
kao ravnoteža sve većoj moći Kine.
Istovremeno, u gospodarskim mrežama, predodžba o Americi kao
središtu je netočna, jer Europa i Japan predstavljaju bitna
alternativna središta trgovine. Briga oko okoliša (...) također je
manje usredotočena na SAD. A tamo gdje se SAD smatra glavnom
ekološkom prijetnjom, kao kada je posrijedi proizvodnja ugljičnog
monoksida, često postoji i otpor prema američkoj politici.
Drugo, predodžba o Americi kao centru može zavaravati ako se u obzir
ne uzme dvostruka ranjivost. Čak i vojno, sposobnost SAD-a da
napadne bilo koje mjesto na svijetu ne čini ga neranjivim, kao što
su to Amerikanci naučili uz visoku cijenu 11. rujna. A iako SAD ima
najveće gospodarstvo, ranjiv je kada je posrijedi širenje zaraze na
globalnim tržištima kapitala, kao što su to Amerikanci otkrili
tijekom financijske krize 1997. godine. U društvenoj dimenziji,
činjenica jest da SAD izvozi više pop- kulture od ikoje druge
zemlje, no uvozi ideje i imigrante iz drugih zemalja. Čak da SAD i
poduzme skupe mjere s ciljem smanjivanja ispuštanja ugljičnog
dioksida kod kuće, ipak bi bio ranjiv na promjenu klime koju potiču
električne centrale na ugljen u Kini.
Treći problem s jednostavnom predodžbom o Americi kao o središtu
jest ta da ne identificira druge važne veze i centre u globalnim
mrežama. New York je važan u protoku kapitala za tržišta u
nastajanju, no to važi i za London, Frankfurt i Tokio. U društvenoj
i političkoj globalizaciji, Pariz je važniji za Gabon nego
Washington; Moskva je još uvijek važnija za Središnju Aziju.
Konačno, model prema kojem je Amerika centar možda ne uzima u obzir
promjene koje se događaju u arhitekturi globalnih mreža.
Teoretičari mreže tvrde kako glavni igrači dobivaju najviše moći
kada postoje strukturalne rupe- rupe u komunikacijama- između
drugih sudionika. Rast interneta osigurava jeftine alternativne
veze koje popunjavaju te rupe, čineći Ameriku tako manje moćnom.
Istina je da je za sada Amerika od najveće važnosti za internet. No
oprema nekim predviđanjima, do 2003. godine u inozemstvu će biti 60
milijuna korisnika interneta više nego u SAD-u- rupa koja će rasti
sve više što se dostupnost interneta bude više širila. Kako se
američka dominacija interneta smanjuje, više kapitala,
poduzetnika i oglašivača bit će privučeno drugim tržištima.
SAD je opisivan kao gorostas koji dominira svijetom. Kada se
situacija pogleda pobliže, vidimo da dominacija SAD-a varira u
različitim područjima i da mnogi odnošaji međuovisnosti postoje u
oba smjera. Velike države kao što je SAD imaju više slobode od onih
manjih, no rijetko su izuzete od učinaka globalizacije. A države
nisu jedine. Tehnologija sudjelovanje u globalizaciji omogućava i
pojedincima koji su u prošlosti bili samo u rukama vlade.
SAD promiče globalizaciju i ima koristi od nje. No tijekom duljeg
vremenskog razdoblja, možemo očekivati da će sama globalizacija
početi širiti tehnološke i gospodarske i sposobnosti djelovanja i
tako smanjiti širenje dominacije SAD-a."