DW 4. III. TISAK

DEUTSCHE WELLE - DW 4. III. 2002. Pregled tiska U središtu pozornosti njemačkog dnevnog tiska danas su rezultati jučerašnjih općinskih izbora u njemačkoj saveznoj zemlji Bavarskoj, u kojoj je na vlasti glavni oporbeni kandidat na predstojećim saveznim parlamentarnim izborima Edmund Stoiber. Mittelbayerische Zeitung iz Regensburga komentira mišljenje da bi se iz jučerašnjeg izjašnjavanja Bavaraca moglo izvoditi zaključke o mogućem ishodu jesenskih saveznih izbora. Neovisno o tome jesu li bavarski komunalni izbori bili ključni za Stoibera, test biračkog raspoloženja ili politički barometar s karakterom igre na domaćem terenu - oni su praćeni s posebnom pozornošću. Za to se nije pobrinula samo činjenica da su to bili prvi izbori nakon Stoiberovog proglašavanja Schroederovim protukandidatom. Za to su se pobrinuli kancelar i kandidat sami, time što su se obojica intenzivno uključili u bavarsku predizbornu borbu. Ovaj rezultat ne dopušta zaključak da su Bavarci svom premijeru loše dobacili loptu na njegovom putu prema Berlinu niti da mu njegova domovina baca kamenje pod noge. To prije znači da su bavarski birači postali izbirljiviji, procjenjuje Mittelbayerische Zeitung. Neue Osnabruecker Zeitung piše da kod ovog glasovanja posebno iznenađuju dvije činjenice: prvo, unatoč trenutačnom negativnom raspoloženju na saveznoj razini SPD se u većini velikih gradova uspio ponovo oporaviti od teških gubitaka iz 1996. godine. I drugo, izostao je potajno očekivani Stoiber. On se možda čak pretvorio u svoju suprotnost i doveo do jače mobilizacije socijaldemokrata. Tu je na vidjelo izašlo djelomično polarizirajuće djelovanje šefa CSU-a. Ako se zanemare lokalni nedostaci u predizbornoj borbi, ovdje se potvrdilo da kancelarski kandidat iz vlastitih redova automatski ne povećava šanse za uspjeh na svim političkim razinama, upozorava Neue Osnabruecker Zeitung. Od vanjskopolitičkih tema njemački dnevni listovi danas veliku pozornost posvećuju rezultatima jučerašnjeg referenduma o pristupu Švicarske Ujedinjenim narodima. Berliner Zeitung primjećuje da argumenti zagovarača i protivnika jedva da su se promijenili nakon što su Švicarci s velikom većinom glasova 1986. odbili članstvo u UN- u. Ali znatno su se promijenili politički i gospodarski uvjeti. S jedne strane, okončan je sukob Istoka i Zapada, pa time i doba u kojem je Švicarska bila univerzalni posrednik. S druge strane, globalizacija je ojačala i politički i gospodarski. Za razliku od 1986. ovoga puta se i švicarsko gospodarstvo daleko jasnije založilo za pristup UN-u. A da je rezultat glasovanja unatoč svemu tako tijesan, djelomično je uspjeh političke demagogije desnokonzervativnog Christiana Blochera i njegove Narodne stranke. U svakom slučaju, Švicarska je jedina zemlja na svijetu u kojoj stanovništvo uopće može glasovati o pristupu UN-u. Nitko ne može reći koliko bi se protivnika UN-a danas moglo naći u Austriji, Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama, piše Berliner Zeitung. Badische Zeitung iz Freiburga razmatra moguće posljedice švicarskog referenduma. Iz rezultata bi bilo preuranjeno zaključiti da je sada utrt put na kojem bi Švicarci nakon prvog koraka otvaranja automatski trebali učiniti i druge. Skori pristup zemlje Europskoj uniji nije još pred vratima. Jer kao prvo, rezultat je ispao pretijesan i opet pokazao tipičan procijep koji dijeli zemlju. I drugo, pitanje pristupa UN-u ne dira stvarno švicarski suverenitet. To bi kod glasovanja o prijemu u Europsku uniju bilo skroz drugačije. Ali nakon 15 godina Švicarci su očito shvatili da ne žive na otoku i da članstvo u svjetskoj organizaciji ne znači kraj njihove države. A da životu u usamljenoj planinskoj kolibi ne šteti malo svježeg vjetra, smatra list. I za kraj još jedan citat iz dnevnika Frankfurter Rundschau, koji se danas bavi sukobom na Bliskom istoku. List piše da ništa više nije tabu, a spasa nigdje na vidiku. Svijet reagira užasnuto, ali nije zabilježeno ništa više od poziva na umjerenost. Čak prijeti i rasplinjavanje saudijske mirovne inicijative, koja ionako predstavlja samo tračak nade na horizontu. Tako su oba naroda osuđena na ostanak u zatočeništvu vlastitih ekstremista. A pri tome bi postojala većina i tu i tamo, koja bi mirovnom kompromisu dala prednost pred besmislenim umiranjem. No, to mišljenje je kod njihovih vodstava slabo izraženo. I za Sharona i za palestinskog šefa Arafata više vrijedi vlastito političko preživljavanje, zaključuje 'Frankfurter Rundschau'. (DW)