NYT 3. III UPORABA MOĆI

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 3. III. 2002. Uporaba američke moći "Ako Kongres odredi onakav proračun za Pentagon onako kako bi to htio predsjednik Bush, SAD će uskoro trošiti više na obranu od svih zemalja svijeta zajedno. To je tek jedan od pokazatelja američke oružane moći- i globalne neravnoteže moći koja vjerojatno nije viđena još od najslavnijeg razdoblja Rimskog imperija. Iako je SAD navikao sebe smatrati globalnom silom, a njegov je status jedine svjetske supersile stalno rastao od propasti Sovjetskog saveza, ogromni disparitet još uvijek predstavlja veliku promjenu. Prije nego što predsjednik Bush odluči na kojem području povesti slijedeći rat protiv terorizma, on i američki narod moraju zastati na trenutak i razmisliti o tome kako se namjeravamo ponašati u ovoj novoj i zastrašujuće velikoj ulozi. Protivnike neće uvijek biti lako svladati, a sigurno je da će na svim stranama u budućim sukobima biti više žrtava - Amerikanci koji su poginuli jučer tijekom vojnih operacija u južnom Afganistanu podsjetnik su na opasnosti koje su pred nama. Pa ipak, prednosti činjenice da smo vojna supersila su očite. Američka moć uvelike je nadmoćna vojnoj sili bilo kojeg neprijatelja s kojim bi se mogli suočiti u ratu protiv terorizma. Osim toga, naučili smo kako postoje slučajevi u kojima je korištenje sile nužno. Jedanaesti rujan nas je naučio kolika šteta može nastati kao rezultat uljuljkanosti u zadovoljstvo samima sobom i izočnosti akcije kada je posrijedi hladnokrvni neprijatelj koji je odlučan uništiti SAD. No u svijetu visoke tehnologije, čak ni supersila se ne može zaštititi bez pomoći drugih zemalja. Veliki dio svijeta već osjeća antipatiju prema SAD-u zbog njegove veličine i bogatstva. Čak i naši saveznici mrze kada su prisiljeni osjećati se kao da žive na planetu na kojem je važno mišljenje samo jedne zemlje. Najveći izazov za SAD nije kako pobijediti u slijedećem vojnom sukobu, nego kako se postaviti tako da druge zemlje svojevoljno prihvate njegovo vodstvo. Najučinkovitiji način da se druge zemlje osjećaju opušteno kada je američka vojna moć posrijedi jest iskazati da SAD na umu ima i njihove interese. Neće biti impresionirani ponudom nalik na Pax Americanu, prema kojem Washington svijet čini sigurnim u skladu s vlastitim uvjetima. SAD mora uzeti u obzir i ciljeve koje su njegovi saveznici i potencijalni saveznici već utvrdili kao važne. To uključuje rješavanje problema siromaštva, infektivnih bolesti i pothranjenosti diljem planeta, potkopavanje diktatura obrazovanjem i razvojem, i sprječavanje i proliferacije nekonvencionalnog oružja i opasnosti od globalnog zatopljenja. Prilike koje postoje danas za realizaciju tih ciljeva su izvrsne. Odnosi Amerike s Rusijom više obećavaju nego što je to bio slučaj desetljećima, čelnici Kine prijateljski su raspoloženi, veze s Indijom su znatno čvršće a Pakistan, nakon dugog razdoblja otuđenosti, ponovno je važan saveznik SAD-a. Čak i u recesiji, Amerika je gospodarski pokretač svijeta. Njen gospodarski oporavak odredit će ritam oporavka Europe i kontinuiranog razvoja Kine. Moć američkog oružja, koliko god bila impresivna, ipak ima svoje granice. Vojna akcija tek je jedan dio vanjske politike, kao što to ilustrira trenutni razvoj događaja u Afganistanu. Washington još uvijek očekuje od drugih zemalja da sudjeluju u vitalnim zadatcima kao što su gospodarski oporavak i mirotvorstvo i pomoć u prenošenju diplomatske i političke legitimnosti vladama koje je osigurala američka vojna akcija. Iz tih praktičnih razloga, interesi drugih zemalja ne mogu se ignorirati. Stabilni svjetski poredak mora se graditi na širokom međunarodnom konsenzusu, ne tek na američkoj vojnoj akciji", stoji u uvodniku lista.