PARIZ, 1. ožujka (Hina(AFP) - Francuska akademija je svečanom sjednicom u četvrtak proslavila 200. obljetnicu rođenja Victora Hugoa, pjesnika, romanopisca i dramatičara koji je 1841. mukotrpno izborio pravo sjediti u 14. fotelji
ugledne institucije, što je svojedobno pripadala francuskom dramatičaru Pierreu Corneilleu (1606.-1684.).
PARIZ, 1. ožujka (Hina(AFP) - Francuska akademija je svečanom
sjednicom u četvrtak proslavila 200. obljetnicu rođenja Victora
Hugoa, pjesnika, romanopisca i dramatičara koji je 1841. mukotrpno
izborio pravo sjediti u 14. fotelji ugledne institucije, što je
svojedobno pripadala francuskom dramatičaru Pierreu Corneilleu
(1606.-1684.). #L#
Tijekom svečane sjednice tekstove velikog francuskog pjesnika u
četvrtak je čitao glumac Fabrice Luchini.
Dana 7. siječnja 1841. Victor Hugo postao je akademik naslijedivši
Nepomucena Lemerciera. Izbor nije protekao glatko. Hugo je bio
izabran tijesnom većinom od 17 glasova prema 15, pobijedivši
osrednjeg dramatičara Jacques-Francoisa Ancelota, čija je supruga
vodila ugledni književni salon.
Bila je to peta Hugova kandidatura od 1836.
Njegova supruga Juliette Drouet ismijavala je Hugovo lickanje za
paradu: "Toto se češlja kao krojački šegrt!", "Toto izgleda kao
lutkica!", "Toto je smiješan!", "Toto je akademik!".
Tadašnji dnevni list "La presse" piše u lipnju 1841. o neviđenoj
gunguli koja je pratila izbor. "Nikada gomila nije bila tako
nestrpljiva", prenosi Jean-Marc Hovasse citat francuskog dnevnika
u svojoj nedavno objavljenoj biografiji Victora Hugoa.
Hugo je tada izrekao izvanredan politički govor. "On predviđa
odnose pjesnika na vlasti i potrebnu neovisnost književnika u
odnosu na političara", piše Hovasse u knjizi "Choses vues" (Viđene
stvari), kolažu sklopljenom iz "sjećanja, dnevnika i Hugoovih
zabilješki".
Međutim, među akademicima, novi akademik imao je i neprijatelja.
Tada već bivši ministar javnog obrazovanja Narcisse-Achille
Salvandy, "sarkastičan, niječe bilo kakvu političku vrijednost
Hugoova djela i spominje samo prva djela pjesnika", piše Hovasse u
svojoj knjizi.
Barem u početku, Hugo je bio "uzorit akademik".
"Volio sam odlaziti u Akademiju. Zanimale su me sjednice na kojima
se raspravljalo o rječniku (francuskog jezika). Zaljubljen sam u
etimologije", pisao je Hugo.
Nije zazirao ni od polemika, poglavito s filozofom Victorom
Cousinom koji je držao da francuski jezik propada.
Hugo: "Kretanje ni u čemu ne ukazuje na dekadenciju. Jezik, od dana
kada je prvi put stvoren, u neprestanu je kretanju. Može li se to
nazvati dekadencijom? Kretanje, to je život; dekadencija, to je
smrt".
Cousin: "Dekadencija francuskog jezika počela je 1789. godine"
Hugo: "U koliko sati, molit ću lijepo?"
(Hina) rt bnš