ŠV 26.II.-NZZ-KRITIKA OPTUŽBE

ŠVICARSKA NEUE ZUERCHER ZEITUNG 26. II. 2002. Kritika optužbe u procesu Miloševiću "Na početku trećeg tjedna procesa svrgnutom jugoslavenskom predsjedniku Miloševića, u Srbiji i u drugim zemljama na području bivše Jugoslavije zanimanje za postupak nije popustilo. Proces se gotovo posvuda u živo prati na televiziji. Stope gledanosti su visoke. Prema suglasnim rezultatima istražitelja mišljenja, Miloševićev nastup u Haagu većina Srba ocjenjuje pozitivno. Istodobno se u ispitivanjima mišljenja potvrdilo da po mišljenju naroda UN-ov sud malo vrijedi. Uz sav oprez kod takvih ispitivanja, ipak treba zaključiti da Milošević svojom strategijom optuživanja haaškoga suda da je politička instancija usmjerena protiv Srbije, barem među svojim zemljacima nailazi na veliko odobravanje. Kritika dosadašnjeg tijeka procesa u Beogradu se može čuti i iz krugova koji ne osjećaju nimalo simpatija prema Miloševiću. Zamjera se slab nastup dosadašnjih svjedoka. Ili su bili loše pripremljeni poput kosovsko-albanskog političara Bakallija ili su potjecali iz dijelova Kosova gdje se Milošević s lakoćom mogao pozivati na zakonitu borbu protiv terorizma. Njemačkom časopisu Spiegel srpski je predsjednik vlade Đinđić rekao da je ostao bez riječi što su poslije tolikog truda suda nastupili tako beznačajni svjedoci. Postupak je ponovno nazvao skupim cirkusom. U ponedjeljak je te brzoplete riječi ipak povukao i ustvrdio da ocjenjivanje suda nije na njemu ili njegovoj vladi. Neovisni promatrači, primjerice britanski BBC, naprotiv nisu bili suzdržani u svojoj kritici optužbe. Glavnoj tužiteljici Carli Del Ponte predbacuju da računa na učinak šoka - Milošević kao pokretač srednjevjekovne okrutnosti - umjesto da ga konkretnim dokazima prikaže kao proračunatog ubojicu. No još je prerano za utemeljenu kritiku optužbe. Velike bi nade mogla dati i činjenica da će idućih mjeseci svojeg nalogodavca teretiti zločinci koje još treba uhititi. Daljnji srpski prigovor glasi da je dosadašnjim vođenjem procesa Miloševiću pružena platforma za ponovno širenje njegovih odavno poznatih paušalnih tirada protiv Zapada i predstavljanja sebe kao neumornog mirotvorca. Ali tko je ako ne Milošević, takvo je retoričko pitanje postavio beogradski komentator, glavni krivac za 300 tisuća mrtvih i dva milijuna prognanih u zadnjim ratovima na Balkanu? U jednom krugu rasprava na hrvatskoj televiziji bivši bosanski predsjednik vlade Haris Silajdžić nije dopustio dvojbe da je Milošević glavni krivac za rat i zločine. Istodobno je uputio oštru kritiku i tako zvanoj međunarodnoj zajednici koja je zbog svoje nedjelotvornosti omogućila Miloševićeve velikosrpske agresije. Apsurdnom je nazvao činjenicu da bi Miloševića trebalo osuditi zbog genocida u Bosni ali da posljedice te politike 'etničkih čišćenja' nikada nisu bile u raspravi. Više od šest godina poslije svršetka rata opstanak Republike srpske u Bosni nije ugrožen. Sadašnji predsjednik bosanske vlade Zlatko Lagumdžija rekao je da ishod procesa nije značajan, nego pouke koje će iz njega proizići, dakle zla svih etničkih diskriminacija. Nužnost svladavanja prošlosti prevladavala je i u komentarima hrvatskih medija. Dnevnik Jutarnji list ukazao je na kolektivnu krivnju Srba koji su godinama slavili Miloševića. S pravom je osuđena paušalna teza da su u ratovima zadnjeg desetljeća svi na neki način postali krivcima i da stoga nitko nema čistu savjest. Na tim temeljima nikada neće biti trajnog razumijevanja među narodima na južnoslavenskom prostoru. Novi list je zatražio da se zbog nedvojbeno utvrđene Miloševićeve krivnje ne zaboravi ni uloga hrvatskog utemeljitelja i predsjednika Tuđmana. Da je imao razumijevanja za Miloševićeve planove u Bosni i da je slične nakane imao u Hercegovini. Da ga je samo smrt spasila da uz Miloševića ne dođe pred UN-ov sud u Haagu", izvješćuje novinar lista Wok.