ŠVICARSKA-LE TEMPS OD 26.2.02. ULAZAK ŠVICARSKE U UN

ŠVICARSKA LE TEMPS 26.II.2002. UN: sučeljen sa švicarskim nepovjerenjem i s nerazumijevanjem svijeta "Za vjenčanje je potrebno dvoje. Švicarci će još do nedjelje razmišljati hoće li se ponovno oženiti. Ostali su već rekli da. Dovoljno je slušati izjave koje se opetuju u hodnicima sjedišta Ujedinjenih naroda na Manhattanu ili u uredima na East Sideu, da bi se u to uvjerili: Konfederacija je poželjna. Nema ni traga neprijateljstvu ili bilo kakvu otporu na tim mjestima, kao ni ravnodušnosti. 'Švicarska je za UN dodatna vrijednost', kaže Michael Moller. Taj Danac, član ureda Kofija Annana u glavnom tajništvu, ukratko sažima opće mišljenje. 'Bez Švicarske, dodaje, nije zadovoljen zahtjev organizacije za univerzalnošću'. (...) Diplomati koji rade u UN-u u New Yorku često su navraćali u Ženevu, u europsko sjedište. Tako su se zbližili sa Švicarskom, njezinim političkim sustavom i posebnim položajem u Europi koji ju čuva od otrcanosti i zaborava. 'Doista mi je jasna, kaže jedan od njih, predodžba koju Švicarci imaju o svojoj zemlji, o njezinoj jedinstvenoj povijesti i ravnoteži. Ali, vidim isto tako da se stvari oko njih mijenjaju i da većina ljudi znade kako postupci pojedine zemlje utječu na ostale. Budući da previše želi sačuvati svoju osebujnost, Švicarska bi mogla izgubiti sposobnost djelovanja i utjecaja'. Briga za neutralnošću i neovisnošću kako je vide protivnici ulaska, zacijelo najviše čudi diplomate koji kao profesionalci rade u UN-u. 'Bio sam na odmoru u Švicarskoj i vidio početak kampanje, sjeća se Michel Duval. Čini mi se da mnogi građani organizaciju zamišljaju kao prisilu koje zapravo nema'. Ustvari, UN-ov se zakon nameće državama članicama kada Vijeće sigurnosti, pokušavajući riješiti neki sukob, primjenjuje članak 7. Povelje o sankcijama i o djelovanju. 'Čak i u takvim prilikama, uzvikuje jedan savjetnik, nije mi jasno gdje je problem za Švicarsku. Kada su se donosile odluke o gospodarskim ili diplomatskim sankcijama, Savezno vijeće redovito ih je prihvaćalo, premda zemlja to nije morala učiniti. Kada je riječ o vojnom upletanju, Vijeće sigurnosti ni od koga ne može tražiti da sudjeluje; svaka država odlučuje hoće li sudjelovati ili ne. Uostalom, nevojni dio operacija o kojima odlučuje UN sve je važniji'. Švedska koja je ušla 1946., imala je tada brige dosta slične onima koje danas muče jedan dio Švicaraca. 'Moja se zemlja, kaže predstavnica Stockholma u New Yorku, najviše plašila da će morati izvršavati zakon velikih, da će biti uvučena u sukob i da će morati birati stranu. Bilo je to u opreci s našom neutralnošću. Tada je pravo veta u Vijeću sigurnosti, po našem mišljenju, zbog toga bilo važan institut. Sa svršetkom hladnoga rata, taj je švedski strah nestao. On je još uvijek živ u Švicarskoj, a glavna je posljedica tog stalnog otpora, prema viđenju iz ureda na Manhattanu, to što zemlja ostaje bez instrumenata koji bi joj omogućili da širi svoj utjecaj. 'U instancama koje su im otvorene, Švicarci znaju uspješno braniti svoju stvar i promicati tehnička pitanja, kaže drugi europski veleposlanik. Nije li besmisleno da tu akciju ne provedu do kraja, pregovarajući, sklapajući saveze i glasujući na koncu?' Prošle je godine Švicarska u Vijeću sigurnosti iznijela prijedlog o ciljanim financijskim sankcijama čija je svrha spriječiti da UN-ov embargo više pogodi puk nego vlade kojima je namijenjen. To je golem posao koji se dugo pripremao na nekoliko međunarodnih susreta. 'No Švicarska koja je financirala taj posao, čudi se Michael Moller, sada ne može sudjelovati u njegovu nadzoru i primjeni. Po prirodi stvari, ona je u tome osuđena na ulogu savjetnika. Nije li to šteta?'", iz New Yorka izvješćuje Alain Campiotti.