PREKOATLANTSKE NAPETOSTI PARIZ - WASHINGTON

Piše: Frane Cetinić PARIZ, 24. veljače (Hina) - Od govora američkog predsjednika Georgea Busha o "osovini zla", 29. siječnja, Pariz i Washington razmjenjuju diplomatska peckanja kakva su gotovo nezabilježena u poslijeratnoj povijesti odnosa dviju zemalja.#L# Na ocjenu francuskog ministra inozemnih poslova Huberta Vedrinea da je američka vanjska politika "simplicistička" i "utilitarno unilateralna", odgovorio je državni tajnik Collin Powel, u intervjuu za Financial Times od 14. veljače, izjavom kako njegov francuski kolega ima "mušice u glavi". Sam George Bush je za posjeta Japanu pred novinarima ponovio izjavu Collina Powela: "Držim da je državni tajnik dao zanimljiv odgovor francuskom ministru vanjskih poslova. Mogli biste njega upitati što podrazumijeva pod 'mušicama u glavi'." Vedrineova izjava imala je za posljedicu i "pozivanje" francuskog ambasadora, Francoisa Bujon de l'Estanga, u State Department. On je, međutim, demantirao informaciju o "pozivu" te govorio o "radnom posjetu" pomoćnici državnoga tajnika zaduženoj za Europu i Južnu Aziju Elisabethi Jones. No, pomoćnik glasnogovornika State Departmenta Philip Reeker izjavljuje pariškome Le Mondeu da bi "posjet francuskog ambasadora gospođi Jones trebalo dovesti u vezu s američkim korakom u Parizu, kad je drugi čovjek ambasade zatražio susret s direktorom Vedrineova kabineta radi objašnjenja francuske pozicije". Washington želi tako pokazati Francuskoj svoje nezadovoljstvo, ali ne i na strogo oficijelan način. "Napetost između Pariza i Washingtona", "Francuska razljutila Washington", "Jesu li Sjedinjene Države poludjele?", "Sjedinjene Države spiskale podršku koju su uživale nakon atentata od 11. rujna" - samo su neki od naslova koje objavljuje francuski tisak u posljednjih desetak dana i koji dobro ilustriraju stanje prekoatlantskih odnosa. Istodobno, američki tisak, posebno New York Times, gotovo svakodnevno napada "francuske djelitelje lekcija". Ipak, Francuska nije usamljena u kritici američke politike, iako Washington štedi ostale Europljane te prstom jedino pokazuje na Francusku. Powell je tako poštedio šefa njemačke diplomacije Joschku Fischera koji je u dnevniku Die Welt prošloga tjedna osudio politiku Washingtona rekavši da se prema saveznicima odnosi kao prema "satelitima". "Međunarodna koalicija protiv terorizma ne znači da se čini bilo što protiv bilo koga, naročito ne na vlastitu inicijativu", izjavio je tom prigodom šef njemačke diplomacije. I ako se Vedrineove i Fischerove izjave mogu objasniti i predizbornim motivacijama, to se ne može reći i za europskog povjerenika za vanjske odnose, Britanca Chrisa Pattena, koji je zbog ocjene o "apsolutizmu" američke politike i mišljenja da "istinski prijatelj nije čizmolizac", dobio od Powela ukor: "Chris je prošloga tjedna bio nešto nadražen te ću mu morati o tome kazati riječ-dvije". Verbalni ispadi s jedne i s druge strane Atlantika daleko više od vinskih ili drugih "mušica" odaju različite procjene međunarodne situacije. Rezerve Europljana općenito, i Francuza posebice, glede "osovine zla", golemog američkog vojnog budžeta - koji je i bez najavljenog povećanja od 40 posto u sljedećih pet godina, veći od vojnih izdataka svih zemalja svijeta zajedno (!) - potpune američke podrške Izraelu u bliskoistočnom sukobu i sve naglašenijeg vanjskopolitičkog unilateralizma nove administracije postaju tako svakim danom sve očitije. (Hina) fcet ii