ZAGREB/AMSTERDAM, 21. veljače (Hina) - Amsterdamska povjesničarka umjetnosti Margriet van Eikema Hommes tvrdi da mračne sjene i iznimno tamna pozadina na donjoj polovici Rafaelove posljednje slike "Preobraženje" (1517.-1520.) nikad
nisu bile namjera samog slikara.
ZAGREB/AMSTERDAM, 21. veljače (Hina) - Amsterdamska povjesničarka
umjetnosti Margriet van Eikema Hommes tvrdi da mračne sjene i
iznimno tamna pozadina na donjoj polovici Rafaelove posljednje
slike "Preobraženje" (1517.-1520.) nikad nisu bile namjera samog
slikara. #L#
Tu tvrdnju Margriet van Eikema Hommes temelji na studiji starenja i
blijeđenja boje. Istraživanje nudi konačni odgovor na stoljetne
rasprave o Rafaelovim slikarskim namjerama. Suvremena literatura
ističe da su duboke sjene i jasne granice između svjetla i sjene, po
kojima se ova slika znatno razlikuje od ostalih Rafaelovih djela,
njezina glavna karakteristika, no još je Vasari, Rafaelov
suvremenik, primijetio u svom djelu "Životi najslavnijih
arhitekata, slikara i kipara" (1568) da su sjene na slici postale
znatno tamnije nakon samo 50 godina.
Margriet van Eikema Hommes usporedila je Rafaelovu sliku s prvim
skicama i njezinim prvim kopijama. Te usporedbe dokazuju da su
sjene na originalu doista potamnjele, a rezultat tih mračnih sjena
je oštriji kontrast između svijetlih i zasjenjenih dijelova slike.
Posljedica je dojam teatralnog, dramskog osvjetljenja, koji Rafael
nije tako zamislio, ističe se u priopćenju Američkog društva za
promicanje znanosti.
Talijanski tekstovi iz šesnaestog stoljeća otkrivaju da početkom
tog stoljeća svjetlo na slici još nije funkcioniralo kao način
izražavanja. U "Preobraženju" svjetlo na dnu planine služilo je
samo za dobivanje trodimenzionalnosti.
Istraživanje Margriet van Eikema Hommes prva je opsežnija studija
povijesti umjetnosti u kojoj problemi starenja i izbljeđivanja
imaju ključnu ulogu. U studiji je prikazan originalan sastav boja
koje su koristili umjetnici renesanse i baroka te originalni izgled
njihovih slika.
Istraživanje se temelji na 200 tekstova iz tog razdoblja koji se
tiču slikarskih tehnika i teorije umjetnosti. Margriet van Eikema
Hommes kombinirala je te izvore s rezultatima analize pomoću
moderne opreme. Studija je dio programa "Molart" nizozemske
Organizacije za znanstvena istraživanja, koji proučava
molekularne aspekte starenja na slikama.
(Hina) pgo dgk