SLO 20.II.-DELO-BUDIŠA I KOALICIJA

SLOVENIJA DELO 20. II. 2002. Budišini taoci "Bilo bi žalosno kad bi Hrvatska bila talac nezrelih političara', nedavno je socijalni psiholog dr. Ivan Šiber opisao zadnje unutarnjopolitičke zaplete. Jedini scenarij za raspad vladine koalicije i izvanredne izbore u hrvatskom je ako vlastodršci zbog osobne prepotencije ili ekskluzivizma zaključe da više ne mogu raditi zajedno. Kako tvrdi, novi izbori ne odgovaraju nikome, jer bi u usporedbi s prijelomnim izborima 3. siječnja 2000. sve stranke osim HDZ-a i rubnog koalicijskog HNS-a, izgubile. Zato da će koalicija ustrajati na vlasti. S takvim tvrdnjama slažu se svi stranački prvaci. U nastupima za javnost dan za danom ponavljaju da će koalicija izdržati i da novih izbora neće biti. Neobično, najviše razloga za dvojbe ima predsjednik vlade Ivica Račan. Za njega je pad vlade vjerojatniji nego njezin opstanak. Račanova se barka na polovici mandata našla u vrlo neugodnom položaju. Prvu višestranačku hrvatsku vladu - s iznimkom vlade narodnog jedinstva na početku rata - drže na okupu tek krhke veze. Kad je došla na vlast, ozračje je bilo euforično. Očekivanja i želje za promjenama na bolje bile su velike. To je možda razlog što je razočaranje ljudi danas još gorče. Hrvatska se oslobodila međunarodne izolacije zbog režima HDZ-a i Franje Tuđmana, ali ljudi u svakodnevnom životu gotovo i ne osjećaju korist. Što više, nezaposlenost se povećala. Broj nezaposlenih ove je godine prešao 400 tisuća, tako da je Hrvatska država s jednom od najvećih stopa nezaposlenosti u Europi. Ni drugi gospodarski rezultati nisu najbolji, osim toga nad državom poput Damoklovog mača visi politički vrlo škakljiv zahtjev Međunarodnog monetarnog fonda za smanjenje socijalnih prava i otpuštanja vojnika, policajaca i drugih javnih službenika. Račanova se vlada zacijelo neće moći nauživati plodova svojih projekata, čak i ako izdrži do kraja mandata. Njihovi pozitivni učinci pokazat će se tek za nekoliko godina. Unatoč tomu, socijalno nezadovoljstvo ne može potkopati vladu. Više od svega ostalog ugrožavaju je naime političke bitke i unutarnja slabost. Koalicija je već od početka vladanja bila nekako stabilna u nestabilnosti, među ostalim zbog raznolikosti šest stranaka u njoj. Na izborima su pobijedile s programom koji se temeljio na najmanjem zajedničkom nazivniku - pobijediti HDZ. No čim se Račanova vlada udomaćila u Banskim dvorima, nastale su raspukline. Poslije početnog benignog obračunavanja u tisku, odnosi između glavnih osi koalicije, Ivice Račana i Dražena Budiše, ohladili su se brže nego što je prošla prva godina vladanja. Budiša je iz preokreta siječnja 2000. izišao bez političkog uspjeha. Na predsjedničkim je izborima poražen u drugom krugu kad su prestižne funkcije u izvršnoj i zakonodavnoj vlasti već bile razdijeljene. Račanu je zamjerio što se od njega distancirao kad se vaga počela naginjati na stranu Stjepana Mesića i što je od njega skrivao ključne informacije. Njihov je politički brak propao na točki na kojoj se očito provjerava sposobnost Račanove vlade - na suradnji s Haagom. Za Budišu, nekadašnjeg studentskog vođu, političkog disidenta i umjerenog nacionalista, ogorčenog zbog poraza u političkim bitkama, bila je neprihvatljiva vladina odluka o izručenju dvojice generala haaškom sudu. Povratkom Budiše na čelo HSLS-a haaško će pitanje u pregovorima s Račanom opet biti ključna točka. Jednako zahtjevna i teška bit će kadrovska pitanja i Budišini zahtjevi za smjenom onih HSLS-ovih članova vlade koji su bili odaniji Račanu nego vrhu stranke. Bez suglasja o Haagu, koaliciji su dani odbrojani. Osim toga se Budišinim povratkom u HSLS okrijepila hadezeovcima bliža usmjerena nacionalistička desnica, na štetu liberalnijeg dijela stranke. Zato će za Račana pregovori biti još teži. Zbog posebnih političkih okolnosti čini se da je sudbina koalicije u rukama Dražena Budiše. No potkopavanje vlade imalo bi nesagledivih posljedica. Kad bi HSLS s drugim (desno) sredinskim strankama u takvim ili drukčijim kombinacijama doveo na vlast HDZ, (osim Račanovog SDP-a danas najjaču stranku), Hrvatska bi se našla u neizvjesnom međunarodnom položaju. Naime, ponovno bi se pojavili problemi koji su se po mišljenju Zapada već počeli sređivati - odnos prema BiH, suradnja s Haagom ili povratak srpskih izbjeglica. Iako se HDZ pod vodstvom Ive Sanadera pokušava u inozemstvu predstavljati kao umjerena kršćansko-demokratska stranka, u unutarnjoj su strukturi još uvijek jake frakcije političara sumnjive prošlosti i dvojbenog političkog programa. To je očito čimbenik koji bi Budišu mogao odvratiti od nepredvidljivih koraka i zbližavanja s HDZ-om. I zbog straha od unutarnje pobune u HSLS-u. Račanov je pak adut da zbog svojega položaja može određivati pravila igre. Političar koji je u dvije godine vladanja pokazao da je izrazito neodlučan kod dubljih društvenih reforma (ali vrlo spretan u stranačkim obračunima), teško bi se usudio napraviti tako presudan korak kakav je ostavka. Zbog toga njegovo namigivanje na izvanredne izbore možemo držati taktikom kojom priprema ozračje za koalicijske pregovore s Budišom", zaključuje komentator lista Peter Žerjavič.