FRANCUSKA-LE MONDE OD 20.2.02. VANJSKA POLITIKA EU-A NA BL.ISTOKU I U IRAKU

FRANCUSKA LE MONDE 20.II.2002. Od Bliskog istoka do Iraka Europljani su sučeljeni s vodećom ulogom Amerike "Javier Solana, visoki europski predstavnik za vanjsku i za sigurnosnu politiku posjetit će uskoro Bliski istok 'kako bi zainteresirane strane upoznao sa stajalištem Europske unije' u svezi s nastojanjima da se izraelsko-palestinski mirovni proces izvuče iz slijepe ulice. Teška je to zadaća čijem rasvjetljavanju nije pridonijela ni sjednica europskih ministara vanjskih poslova održana u ponedjeljak 18.II. Petnaestorici je lakše da se usklade kako bi reagirali na sve veću sklonost američke uprave prema unilateralizmu: sučeljeni s predodžbom o svijetu koji je podijeljen na 'dobre' i na 'loše', Europljanima je lako tražiti sofisticiraniju raščlambu međunarodnih odnosa. Komentari koji se zadnjih dana sve češće čuju u europskim prijestolnicama idu u istom pravcu: petnaestorica nisu spremna da se upuste u vojnu eskalaciju, bilo protiv Iraka, bilo protiv drugih zemalja iz 'osovine zla' na koju je upozorio George W. Bush. No Europljani su sučeljeni s odlučujućom ulogom Amerike. Na Bliskom istoku, europski prijedlog da se prekine s pristupom vlade Ariela Sharona prema javnoj sigurnosti u korist više političke strategije koja će ići preko proglašenja palestinske države i, prema francuskom prijedlogu, preko provedbe izbora na palestinskom području, nema nikakvih izgleda da uspije bez odobrenja Washingtona. Kada je riječ o Iraku, Europljani ne žele prihvatiti američku logiku sotoniziranja ove ili one države, ali se u biti slažu sa zamisli da se pojača pritisak na Bagdad. Da ne prihvaća manihejstvo potvrdio je i Jose Maria Aznar u razgovoru za tjednik 'Der Spiegel': 'U borbi protiv terorizma, istaknuo je šef španjolske vlade, ne treba biti podjela unutar međunarodne koalicije. No napasti takozvane lupeške države iz kojih dolazi prijetnja, nije isto što i boriti se protiv terorizma'. Isto misli i Berlin, gdje je službeni predstavnik vlade istaknuo da Njemačka 'ne može zamisliti da SAD može željeti pustolovinu' u Iraku. Međutim, kako je u ponedjeljak podsjetio Josep Pique, španjolski ministar vanjskih poslova, kojega zemlja predsjeda Europskom unijom, 'sve su europske zemlje uvjerene da Irak mora strogo poštovati rezolucije UN-a, dakle, prihvatiti povratak inspektora za razoružanje na svoje područje'. 'Nema se o čemu pregovarati Š...Ć. Irak mora pustiti UN-ove inspektore da slobodno rade', rekao je Hubert Vedrine. Francuska pazi da opet ne bude meta kritika kada je riječ o njezinim, navodno iznimno dobrim, vezama s Irakom i smatra, pak, da napetosti u prekoatlantskim odnosima moraju ustupiti mjesto vedrijim odnosima. 'Colin Powell je pod pritiskom: napadaju ga, on uzvraća... To je muški razgovor između prijatelja', rekao je francuski ministar. 'Bezuvjetno moramo imati tijesne veze s SAD-om i moramo ojačati prekoatlantsko partnerstvo', zaključio je Josep Pique, ali to nipošto ne znači da uvijek i o svemu moramo imati isto mišljenje'. Neki europski diplomati ističu da je Colin Powell u Washingtonu u manjini, pa i na rubu zbivanja, i da nije trenutak da se otežava njegov položaj. Vrijedi li takvo razmišljanje za Bliski istok? Sigurno je ipak da petnaestorica istodobno žele utvrditi razmjere otpora prema njihovim 'zamislima' o uspostavi mira na tom području i razmjere vlastitih neslaganja. U Caceresu, prije osam dana, pomalo su ubrzali stvar kako bi objavili da su gotovo jednodušni u nakani da obnove mirovni proces na političkoj osnovi. Nakon toga su Jack Straw i Joschka Fischer posjetili to područje. Prvi se više-manje priklonio američkom stajalištu nastojeći da se prioritet dade pitanjima sigurnosti, a drugi je u ponedjeljak krenuo istim pravcem: 'Ništa se neće promijeniti bez prekida vatre, opetovao je. To je preduvjet za sve druge prijedloge'. (...) Španjolsko se predsjedateljstvo požurilo da istakne kako nikad nije bilo govora o bilo kakvom 'mirovnom planu' Europljana. Tako je dokument 'Moguće smjernice za politiku Europske unije na Bliskom istoku' koji je uglavnom temelji na dokumentu koji je u Caceresu predočilo španjolsko predsjedateljstvo, tek 'spremište zamisli' (g. Vedrine) kako bi se 'usmjerila raspra' (g. Pique). 'Potrebno je nešto slično primirju', ustvrdio je Josep Pique. Komentar ministra vanjskih poslova koji nije bio toliko oprezan i htio je ostati ananiman: 'U Caceresu se postigao konsenzus oko toga da se sigurnost odvoji od političkog procesa. Danas opet vidimo da je sigurnost preduvjet. Ta važna promjena pravca je lijep napredak!' Stvarnost je pragmatičnija: europski ministri shvaćaju u kolikoj mjeri njihove zamisli o nužnoj prevazi 'politike' Palestinci prihvaćaju sa sumnjom i stanovitom zabrinutošću, u Washingtonu jedva uljudno, a u Tel Avivu - osim Shimona Peresa - izrazito hladno", piše Laurent Zecchini.