ZAGREB, 20, veljače (Hina) - Starijim ljubiteljima nogometa "Kralj igara" je nezamisliv bez krila kojima svi negdašnji veliki centarfori duguju mnoge svoje pogotke. Prije II. svjetskog rata i u prvim godinama poslije njega carevao je
WM sustav igre, a treneri su podučavali obrambene igrače da loptu, čim je oduzmu protivniku, šalju prema desnom ili lijevom krilom i da se potom mirno vrate pred svoja vrata. Englez Stanley Matthews, jedan od najboljih krilnih napadača svih vremena, dobio je od kraljice plemstvo i titulu sira za sjajne igre u nacionalonoj momčadi, a poput njega i ostali su ekstra-klasni krilni napadači bili iznimno brzi, vješti dribleri i vrlo precizni kad je trebalo loptu zavrnuti pred protivnički gol gdje ju je čekao "gospodin centarfor" pa bi - ako bi je se dočepao prije od svog čuvara, centarhalfa - obično završavala u golu. Kad je mađarska "laka konjica" 1953. godine centarfora "sidraša" zamijenila povučenim vođom napada, Nandorom Hidegkutijem (umro je prije nekoliko dana), koji je sjajno distribuirao lopte u širinu, izvrsnim krilima Tothu i Cziboru, ili spojkama pretvorenim u "špice", Kocsisu i Puskasu, to je bila revolucionarna novost, Mađari su postali svjetska nogometna velesila i najveći favoriti SP-a 1954. Nažalost, u finalnoj utakmici tog SP-a Puskas & comp.
ZAGREB, 20, veljače (Hina) - Starijim ljubiteljima nogometa "Kralj
igara" je nezamisliv bez krila kojima svi negdašnji veliki
centarfori duguju mnoge svoje pogotke. Prije II. svjetskog rata i u
prvim godinama poslije njega carevao je WM sustav igre, a treneri su
podučavali obrambene igrače da loptu, čim je oduzmu protivniku,
šalju prema desnom ili lijevom krilom i da se potom mirno vrate pred
svoja vrata.
Englez Stanley Matthews, jedan od najboljih krilnih napadača svih
vremena, dobio je od kraljice plemstvo i titulu sira za sjajne igre
u nacionalonoj momčadi, a poput njega i ostali su ekstra-klasni
krilni napadači bili iznimno brzi, vješti dribleri i vrlo precizni
kad je trebalo loptu zavrnuti pred protivnički gol gdje ju je čekao
"gospodin centarfor" pa bi - ako bi je se dočepao prije od svog
čuvara, centarhalfa - obično završavala u golu.
Kad je mađarska "laka konjica" 1953. godine centarfora "sidraša"
zamijenila povučenim vođom napada, Nandorom Hidegkutijem (umro je
prije nekoliko dana), koji je sjajno distribuirao lopte u širinu,
izvrsnim krilima Tothu i Cziboru, ili spojkama pretvorenim u
"špice", Kocsisu i Puskasu, to je bila revolucionarna novost,
Mađari su postali svjetska nogometna velesila i najveći favoriti
SP-a 1954. Nažalost, u finalnoj utakmici tog SP-a Puskas & comp.
nesretno su izgubili od Nijemaca, koji su se držali WM sistema.
I četiri godine kasnije, kad se SP igralo u Švedskoj još se igralo s
krilima pa su u finalu Brazil i Švedska imali dva sjajna napadačka
kvinteta.
Brazilci: Garrinchu, Didija, Vavu, Pelea i Zagalla, a Šveđani:
Hamrina, Greena, Nordahla, Liedholma i Skoglunda.
Iako su na tom prvenstu briljirali unutrašnji napadački terceti i
krila su bila sjajna, posebice Garrincha, koji je driblinzima
izluđivao svog čuvara i stvarao "mrtve šanse" Peleu i Vavi.
U to vrijeme i mi smo u Hrvatskoj imali izvrsnih krilnih napadača,
od Vukasa i Zebeca (koji su se vremnom transformirali u srednje
napadača), preko Lipošinovića do Skoblara, s kojima smo se
ponosili.
A onda su odjednom treneri "Kralju igara" odrezali krila.
Dovijajući se kako najlakše probiti ojačane obrane, stručnjaci su
umjesto jednog centarfora, čija je igra ovisila o suradnji s
krilima, izmisli igru s dvije i tri "špice".
Pa ipak, krila nisu nestala iz nogometa, samo što su povučena pa
danas bočni braniči rade i svoj i njihov posao. Talijani Maldini i
Cannavaro, Brazilac Roberto Carlos, Francuz Bixente Lizarazu,
Španjolac Sergi, naš Robert Jarni i njima slični bočni braniči
dobivaju iznimno delikatne zadatke na utakmicama, a da bi ih
uspješno obavili moraju imati izdržljivost maratonaca i brzinu
sprintera.
Ulogu krila ponekad, kad nemaju drugog načina da probiju
protivničku obranu, uzmu i vrhunski playmakeri tipa Portugalca
Luisa Figa i Engleza Davida Beckhama koji se izvuku na krilnu
poziciju odakle "gađaju u glavu" svoje "nebeske skakače" ili se
sjure do korner zastavice pa predriblaju svog čuvara i ulaze u
suparnički šesnaesterac u kojemu se istog trenutka otvaraju
pukotine u protivnikovoj obrani.
"Kralju igara" sada su, iz taktičkih razloga, krila sklopljena i
zamaskirana, ali samo dotle dok momčad iz faze obrane nije krenula u
napad. Jer tada se "maska" odbacuje, a bočni braniči pretvaraju u
krila, koja postrance jure u dubinu protivikovog dijela terena i
nakon što ubace loptu pred njegov gol, odmah se vraćaju u obranu.
To je ono pravo, reći će pripadnici Coca-Cola generacije. Mžda i
jest. Ali i klasična su krila, ona dobra stara krila, bila sjajna.
Zato nam sjećanje na njih ne blijedi, zato ih pamtimo.
(Hina) mi