RFE 18. II. BOSANSKOHERCEGOVAČKIM POLITIČARIMA I DALJE ZAGREB UPRAVLJA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 18. II. 2002. Zagrebački susret ? uobičajena dnevnopolitička instrumentalizacija. Prilog Ivana Lovrenovića. Primajući hrvatske političare iz Bosne i Hercegovine prošloga tjedna u Zagrebu, Ivica Račan svoj poziv motivirao je važnošću predstojećih ustavnih promjena u Republici Srpskoj. Pretpostavimo da je Račan u tomu posve dobronamjeran, a da svoju inicijativu legitimno obrazlaže poznatim činjenicama: da je njegova zemlja potpisnica Daytona, da joj je u interesu stabilnost Bosne i Hercegovine kao prvoga susjeda, te da ima i famoznu ustavnu obavezu da se brine o Hrvatima svugdje izvan svojih granica. No, i kad se sve to načelno uvaži, nijedan od triju razloga ne može se dovesti u izravnu, pogotovo ne u korisnu vezu s ustavnim promjenama. Prije bi se moglo ustvrditi obrnuto: u sadašnjoj političkoj konstelaciji između Banje Luke, Sarajeva i OHR-a svako izravno uplitanje Zagreba u pitanja političkog preustrojstva Republike Srpske može biti samo kontraproduktivno. Kako za sam proces, tako i za bosanske Hrvate kao jedne od krajnjih podnosilaca rezultata toga procesa. Ako Račan baš gori od želje da nekako pomogne, jedini način da pri tomu ne pravi štetu bio bi ? načelan, jasan i otvoren dijalog sa službenim predstavnicima legalnih bosanskohercegovačkih institucija i institucija međunarodne zajednice. Zagrebački susret isto je tako nejasan i kontraproduktivan i s gledišta bosanskohercegovačkih Hrvata. Oni stranački lideri koji su išli u Zagreb, a to su praktično svi osim predstavnika SDP-a, ističu kao razlog to, što su se sad po prvi put sve stranke s tzv. hrvatskim predznakom usuglasile oko načela u provođenju ustavne odluke o konstitutivnosti. Pa, ako je to doista točno, onda bi to bio odličan razlog da se s tako jasnim stavovima ide, kad je već izgubljena dragocjena godina dana, na sva ona mjesta na kojima se istinski može utjecati na odluke i promjene ? u Sarajevo, Banja Luku, u parlamente, parlamentarne komisije, u OHR kod Petritscha, itd. U svakom slučaju, svuda prije nego u Zagreb. Ovako, jedino je suvislo objašnjenje da je susret trebao Račanu, kako bi u unutarpolitičkom natezanju s Budišom pribavio koji bod iz stare hrvatske politike prema Bosni i Hrvatima u njoj, gdje je Budiša tradicionalno jači. Dakle, uobičajena dnevnopolitička instrumentalizacija, koja, s druge strane, žalosno svjedoči da se bosanskohercegovački hrvatski političari i danas od Zagreba daju povlačiti kao na koncu. (RFE)