VB 18. II. REUTERS: VANJSKA POLITIKA EU TREBA JEDNOG GAZDU

VELIKA BRITANIJA REUTERS 18. II. 2002. Vanjska politika EU treba jednog gazdu "Europska unija neće potvrditi svoju važnu ulogu u svijetu sve dok se njezino lice u javnosti bude mijenjalo svakih šest mjeseci sukladno sustavu rotacijskoga predsjedateljstva, istaknuto je u izvješću koje će biti objavljeno u utorak. U tekstu pod naslovom 'Oblikovanje vjerodostojne vanjske politike EU' analitičar Steven Everts iz Centra za europske reforme, utjecajnog britanskog intelektualnog pogona, tvrdi da šefu EU- diplomacije Javieru Solani valja dopustiti da sam vodi vanjske poslove EU a ne siliti ga da svakih šest mjeseci dijeli taj posao s drugim europskim ministrom vanjskih poslova. 'Usprkos određenom napretku iz proteklih godina vanjska politika i dalje je najslabija karika u europskom projektu', ističe nizozemski istraživač u studiji objavljenoj u pravom trenutku - uoči sastanka na vrhu koji je zakazan sljedećeg tjedna a trebao bi za temu imati raspravu o ustavnim reformama EU. U trenutku u kojem Sjedinjene Države, preokupirane globalnim ratom protiv terorizma, očekuju od Europe ulaganje većih napora u očuvanje reda u vlastitom dvorištu, posebno na Balkanu, 'EU mora učiniti više kako bi zatvorila jaz između očekivanog i postignutog', tvrdi Everts. On napominje da uzrok neuspješnih nastojanja zajednice 15 država da zauzme značajniju ulogu na svjetskoj političkoj pozornici usprkos ogromnoj pomoći pri razvoju i proračunu za humanitarnu pomoć nije samo nepostojanje zajedničke vojne sile već i kronične strukturne slabosti. Everts potvrđuje da su tri velike članice EU - Velika Britanija, Francuska i Njemačka - paralelno gradnji zajedničke vanjske politike nastoje obnoviti nacionalnu diplomatsku autonomiju ali tvrdi da su unutrašnji procesi u EU glavna prepreka kreiranju i provedbi djelotvorne politike. Posljedica takvog stanja jest sporost zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU koja proizvodi 'odluke po načelu najnižeg zajedničkog nazivnika', ističući interni konsenzus na račun vanjske djelotvornosti i deklaracije na račun konkretnih akcija, napominje Everts. Solana bi trebao predstavljati EU u inozemstvu, predsjedati sastancima na kojima se donose odluke o vanjskoj politici EU i na kraju kontrolirati veliko ravnateljstvo EU za vanjsku politiku i njegov izdašni fond pomoći. Trenutačno se EU predstavlja svijetu kao hibrid. 'Trojka' koju čini zemlja predsjedatelj, predstavnik Europskog povjerenstva i Solana kao Visoki predstavnik za vanjsku i sigurnosnu politiku putuju svijetom, zbunjujući sugovornike budući da ne znaju tko uistinu govori u ime Europe. Zemlja-predsjedateljica predsjeda sastancima ministara vanjskih poslova članica EU a svaka obično dodaje pretrpanom rasporedu EU vlastite nacionalne prioritete - u slučaju Španjolske to je Latinska Amerika, u slučaju Belgije središnja Afrika. 'Rotirajuća funkcija predsjedatelja (...) jedan je od onih aranžmana koji podjednako zbunjuju Europljane i neeuropljane', primjećuje Everts. Sjedinjene su Države među vodećim kritičarima tog sistema koji u Washingtonu smatraju 'usložnjavajućim nevažnim detaljem', napominje on. Problem je potenciran prošle godine kada je funkcija predstavnice 350 milijuna Europljana u vrijeme globalne krize koja je uslijedila nakon napada na SAD od 11. rujna, zapala Belgiju, jednu od manjih i vojno slabijih članica EU. U međuvremenu je Velika Britanija, oslanjajući se na samoproglašen 'poseban odnos' s Amerikom, preuzela neslužbeno vodstvo u okupljanju glavnih europskih sila izvan strukture EU. Iako su Solana i američki ministar vanjskih poslova Colin Powell razvili odnos bliske suradnje u globalnom procesu rješavanja krize, telefonirajući jedan drugome u prosjeku svaka dva dana, postojao je dubok kontrast između njihovih ovlasti i resursa. Everts zahtijeva utrostručenje Solanina mršavog proračuna, trenutno teškog 390 milijuna eura - što je tek djelić od ukupnih 10 milijardi troškova, koliko se godišnje u EU troši na vanjsku politiku. On napominje da bi više vanjskopolitičkih odluka trebalo biti doneseno većinom glasova, uz korištenje postojećih mogućnosti koje nude ugovori o EU. Everts također ističe da bi se Solanina funkcija na kraju trebala spojiti s funkcijom Povjerenika EU za inozemne poslove - trenutačno je obavlja Britanac Chris Patten - radi utemeljena dužnosti jedinstvenog šefa za vanjsku politiku koji će promovirati interese EU širom svijeta", prenosi na kraju priloga Paul Taylor.