US-ENERGETIKA-POLITIKA-SUKOBI-Diplomacija-Energetika-Ratovi SAD 18. II. NYT: AMERIKA MORA SMANJITI SVOJU OVISNOST O NAFTI IZ INOZEMSTVA SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES18. II. 2002.Kako prekinuti ovisnost o nafti"Velikom planu
predsjednika Busha o smanjenju američke ranjivosti na terorizam nedostaje očigledan a ključan element - realistična strategija o smanjenju sputavajućeg oslanjanja SAD na uvezenu naftu, posebno na onu iz Perzijskog zaljeva. Smanjena ovisnost o nafti iz Zaljeva povećala bi našu fleksibilnost u ratu protiv terorizma ali i u ostalim područjima vanjske politike. Pokušaj Bushova kabineta da usvoji najpraktičniji pristup i da istraži nove metode očuvanja energije urodio bi istodobno i važnim rezultatima na području tehnologije, smanjujući i nesvjesno velik doprinos Amerike globalnom zatopljenju.Ovog trena Sjedinjene Države koriste 25 posto svjetske proizvodnje nafte iako američki udio u svjetskom stanovništvu iznosi samo četiri a u zalihama nafte samo 3 posto. Dvije trećine svjetskih zaliha - više od 600 milijardi barela - pripada državama Perzijskog Zaljeva. Koliko god rupa bilo izbušeno na američkom tlu, jednostavno ne možemo bušilicama utrti svoj put do nezavisnosti o stranim izvorima energije. Rješenje valja tražiti na drugom
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
18. II. 2002.
Kako prekinuti ovisnost o nafti
"Velikom planu predsjednika Busha o smanjenju američke ranjivosti
na terorizam nedostaje očigledan a ključan element - realistična
strategija o smanjenju sputavajućeg oslanjanja SAD na uvezenu
naftu, posebno na onu iz Perzijskog zaljeva. Smanjena ovisnost o
nafti iz Zaljeva povećala bi našu fleksibilnost u ratu protiv
terorizma ali i u ostalim područjima vanjske politike. Pokušaj
Bushova kabineta da usvoji najpraktičniji pristup i da istraži nove
metode očuvanja energije urodio bi istodobno i važnim rezultatima
na području tehnologije, smanjujući i nesvjesno velik doprinos
Amerike globalnom zatopljenju.
Ovog trena Sjedinjene Države koriste 25 posto svjetske proizvodnje
nafte iako američki udio u svjetskom stanovništvu iznosi samo
četiri a u zalihama nafte samo 3 posto. Dvije trećine svjetskih
zaliha - više od 600 milijardi barela - pripada državama Perzijskog
Zaljeva. Koliko god rupa bilo izbušeno na američkom tlu,
jednostavno ne možemo bušilicama utrti svoj put do nezavisnosti o
stranim izvorima energije. Rješenje valja tražiti na drugom
mjestu.
Kupovina nafte od mnogo različitih država mogla bi pomoći - do
određene mjere. U usporedbi sa svojim saveznicima, Sjedinjene
Države već su u prednosti kada je o tome riječ. Naime, isporuka iz
Zaljeva čini samo jednu četvrtinu ukupnog uvoza nafte ili 14 posto
ukupne potrošnje od sedam milijardi barela godišnje. Pošiljke iz
naših susjeda u hemisferi poput Kanade i Mexica čine više od 40
posto uvezene nafte a mogli bismo od njih tražiti i više. Africa
ostaje važan izvor dok ostali potencijalni opskrbljivači
povećavaju proizvodnju. Rusija, Azerbejdžan i Kazahstan čine
zajedno više od šest posto potvrđenih svjetskih zaliha nafte - više
nego SAD i Kanada zajedno a istraživanje na području nekadašnjeg
Sovjetskog Saveza nastavlja se.
No, metoda nabave od različitih opskrbljivača ima i svoja
ograničenja. Naime, većina svjetske nafte ipak se nalazi u
Perzijskom Zaljevu a upravo su tamo američki saveznici - koji ne
raspolažu vlastitim značajnim rezervama - prisiljeni pokrivati
većinu svog uvoza. To se neće promijeniti čak i ako Sjedinjene
Države pronađu alternativne izvore.
Najsigurniji put prema višem stupnju neovisnosti jest
disciplinirani program efikasne potrošnje energije, popraćen
ozbiljnim nastojanjima na razvoju obnovljivih nenaftnih izvora.
Tim je putem krenuo Jimmy Cartner nakon naftne krize iz
sedamdesetih godina prošlog stoljeća, što je rezultiralo
standardima ekonomične upotrebe goriva za automobile i kamione.
No, predsjednik Bush i dalje igra na kartu zabrinjavajuće
neuravnoteženog prijedloga zakona koji bi trebao osigurati 27
milijardi dolara državne pomoći za tradicionalne izbore energije i
samo šest milijardi za očuvanje energije.
Ne kritiziramo želju predsjednika Busha da pronađe više nafte na
domaćem terenu. Na područjima poput Meksičkog zaljeva postoje
neiskorišteni resursi iz kojih se dugo mogla eksploatirati nafta i
- kao što je primijetio stručni tim potpredsjednika Dicka Cheneya
za energetiku - mogli bismo možda i udvostručiti naše zalihe
korištenjem novih tehnologije na starim područjima. Mogli bismo
također daleko bolje iskoristiti ogromne zalihe prirodnog plina na
Aljasci, koji bi mogao biti transportiran južno duž rute postojećeg
transaljaskanskog plinovoda i korišten kao zamjena za naftu.
No, kritiziramo Bushovu opsjednutost parkom prirode Arctic
National Wildlife Refuge (i ostalim ekološki osjetljivim
područjima) kao i dojam, posredovan njegovim postupcima, da nekako
možemo bušenjem utrti put iz ovisnosti o stranim opskrbljivačima.
Zaslijepljen vezama s bušačima nafte, Bushov kabinet ne može ili ne
želi priznati da je očuvanje pouzdaniji put prema oslanjanju na
vlastite snage te da ga agresivno ulaganje u nove tehnologije može
dodatno utabati. Brojke su jasne. Postrožavanje standarda o
ekonomičnoj upotrebi goriva na 40 milja po galonu - što je razumna
pretpostavka, čak i uz postojeću tehnologiju - uštedilo bi oko 2,5
milijuna barela dnevno u razdoblju do 2020. g. To je oko pet puta
više no što park prirode ANWF može po zacrtanim očekivanjima
osigurati i otprilike jednako našem aktualnom uvozu iz Perzijskog
zaljeva.
Važni članovi Bushove stranke poput senatora Johna McCaina
inzistiraju na ekonomičnijoj upotrebi goriva a američki je
predsjednik očuvanju energije posvetio samo jednu rečenicu u svom
govoru o stanju nacije. Njegove su političke inicijative skromne
ili tajanstvene. Primjerice, nedavno je ministar energetike
Spencer Abraham najavio program razvoja automobila čije bi
pogonsko gorivo bio vodik. Vodik možda uistinu jest gorivo
budućnosti ali ministar Abraham je također iskoristio priliku da
omalovaži vidno koristan program razvoja efikasnih automobila koji
bi kombinirali dva goriva u dogledno vrijeme - dijelom zato što je
taj program razljutio automobilsku industriju. Predsjednik Bush
trebao bi koristiti svoj aktualni politički kapital i posegnuti za
svim dostupnih strategijama koje bi mogle smanjiti ovisnost
Amerike o nafti iz inozemstva", naglašava autor uvodnika.