SAD 18. II. NYT: AMERIKA MORA SMANJITI SVOJU OVISNOST O NAFTI IZ INOZEMSTVA

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 18. II. 2002. Kako prekinuti ovisnost o nafti "Velikom planu predsjednika Busha o smanjenju američke ranjivosti na terorizam nedostaje očigledan a ključan element - realistična strategija o smanjenju sputavajućeg oslanjanja SAD na uvezenu naftu, posebno na onu iz Perzijskog zaljeva. Smanjena ovisnost o nafti iz Zaljeva povećala bi našu fleksibilnost u ratu protiv terorizma ali i u ostalim područjima vanjske politike. Pokušaj Bushova kabineta da usvoji najpraktičniji pristup i da istraži nove metode očuvanja energije urodio bi istodobno i važnim rezultatima na području tehnologije, smanjujući i nesvjesno velik doprinos Amerike globalnom zatopljenju. Ovog trena Sjedinjene Države koriste 25 posto svjetske proizvodnje nafte iako američki udio u svjetskom stanovništvu iznosi samo četiri a u zalihama nafte samo 3 posto. Dvije trećine svjetskih zaliha - više od 600 milijardi barela - pripada državama Perzijskog Zaljeva. Koliko god rupa bilo izbušeno na američkom tlu, jednostavno ne možemo bušilicama utrti svoj put do nezavisnosti o stranim izvorima energije. Rješenje valja tražiti na drugom mjestu. Kupovina nafte od mnogo različitih država mogla bi pomoći - do određene mjere. U usporedbi sa svojim saveznicima, Sjedinjene Države već su u prednosti kada je o tome riječ. Naime, isporuka iz Zaljeva čini samo jednu četvrtinu ukupnog uvoza nafte ili 14 posto ukupne potrošnje od sedam milijardi barela godišnje. Pošiljke iz naših susjeda u hemisferi poput Kanade i Mexica čine više od 40 posto uvezene nafte a mogli bismo od njih tražiti i više. Africa ostaje važan izvor dok ostali potencijalni opskrbljivači povećavaju proizvodnju. Rusija, Azerbejdžan i Kazahstan čine zajedno više od šest posto potvrđenih svjetskih zaliha nafte - više nego SAD i Kanada zajedno a istraživanje na području nekadašnjeg Sovjetskog Saveza nastavlja se. No, metoda nabave od različitih opskrbljivača ima i svoja ograničenja. Naime, većina svjetske nafte ipak se nalazi u Perzijskom Zaljevu a upravo su tamo američki saveznici - koji ne raspolažu vlastitim značajnim rezervama - prisiljeni pokrivati većinu svog uvoza. To se neće promijeniti čak i ako Sjedinjene Države pronađu alternativne izvore. Najsigurniji put prema višem stupnju neovisnosti jest disciplinirani program efikasne potrošnje energije, popraćen ozbiljnim nastojanjima na razvoju obnovljivih nenaftnih izvora. Tim je putem krenuo Jimmy Cartner nakon naftne krize iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća, što je rezultiralo standardima ekonomične upotrebe goriva za automobile i kamione. No, predsjednik Bush i dalje igra na kartu zabrinjavajuće neuravnoteženog prijedloga zakona koji bi trebao osigurati 27 milijardi dolara državne pomoći za tradicionalne izbore energije i samo šest milijardi za očuvanje energije. Ne kritiziramo želju predsjednika Busha da pronađe više nafte na domaćem terenu. Na područjima poput Meksičkog zaljeva postoje neiskorišteni resursi iz kojih se dugo mogla eksploatirati nafta i - kao što je primijetio stručni tim potpredsjednika Dicka Cheneya za energetiku - mogli bismo možda i udvostručiti naše zalihe korištenjem novih tehnologije na starim područjima. Mogli bismo također daleko bolje iskoristiti ogromne zalihe prirodnog plina na Aljasci, koji bi mogao biti transportiran južno duž rute postojećeg transaljaskanskog plinovoda i korišten kao zamjena za naftu. No, kritiziramo Bushovu opsjednutost parkom prirode Arctic National Wildlife Refuge (i ostalim ekološki osjetljivim područjima) kao i dojam, posredovan njegovim postupcima, da nekako možemo bušenjem utrti put iz ovisnosti o stranim opskrbljivačima. Zaslijepljen vezama s bušačima nafte, Bushov kabinet ne može ili ne želi priznati da je očuvanje pouzdaniji put prema oslanjanju na vlastite snage te da ga agresivno ulaganje u nove tehnologije može dodatno utabati. Brojke su jasne. Postrožavanje standarda o ekonomičnoj upotrebi goriva na 40 milja po galonu - što je razumna pretpostavka, čak i uz postojeću tehnologiju - uštedilo bi oko 2,5 milijuna barela dnevno u razdoblju do 2020. g. To je oko pet puta više no što park prirode ANWF može po zacrtanim očekivanjima osigurati i otprilike jednako našem aktualnom uvozu iz Perzijskog zaljeva. Važni članovi Bushove stranke poput senatora Johna McCaina inzistiraju na ekonomičnijoj upotrebi goriva a američki je predsjednik očuvanju energije posvetio samo jednu rečenicu u svom govoru o stanju nacije. Njegove su političke inicijative skromne ili tajanstvene. Primjerice, nedavno je ministar energetike Spencer Abraham najavio program razvoja automobila čije bi pogonsko gorivo bio vodik. Vodik možda uistinu jest gorivo budućnosti ali ministar Abraham je također iskoristio priliku da omalovaži vidno koristan program razvoja efikasnih automobila koji bi kombinirali dva goriva u dogledno vrijeme - dijelom zato što je taj program razljutio automobilsku industriju. Predsjednik Bush trebao bi koristiti svoj aktualni politički kapital i posegnuti za svim dostupnih strategijama koje bi mogle smanjiti ovisnost Amerike o nafti iz inozemstva", naglašava autor uvodnika.