FRANCUSKA-LE MONDE OD 16.2.02. UVODNIK O MILOŠEVIĆU

FRANCUSKA LE MONDE 16.II.2002. Milošević kao tužitelj " Trebaju li Jacques Chirac, Tony Blair i Bill Clinton doći u Den Haag i javiti se 'po nalogu' Miloševića koji u svojoj obrani zauzima stav tužitelja? Bivši je jugoslavenski predsjednik u četvrtak 14.II. obznanio svoju nakanu da ih kao svjedoke pozove pred Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju (ICTY), kako bi potkrijepio svoju obranu, napose kada je riječ o Kosovu: saveznička bombardiranja, tvrdi, odgovorna su za egzodus Kosovara. Svi koji su upoznati s problemom svjesni su da izjednačavanje čovjeka koji treba da odgovara za najtežu optužbu, genocid i zapadnih čelnika koji su na koncu odlučili da će vojno djelovati kako bi zaustavili njegov zločinački pothvat, znači pogrješno razmišljati, biti jako zaslijepljen i besramno nepošten. No u borbi koja se vodi u ime prava, potonje se mora nametnuti do kraja, pa i u svojoj formalnoj uporabi od strane optuženika. To je bit demokratskih pravila: Milošević je slobodan u svojoj obrani, Sud je neovisan u svojoj odluci. U biti, možemo osuditi način na koji se vodila NATO-ova kampanja bombardiranja na Kosovu i u Srbiji. Možemo poželjeti da suđenje Miloševiću napokon bude prigoda da se ICTY počne baviti opravdanošću izbora nekih ciljeva, što je odavno trebao učiniti. No pogrješke, 'gafovi' i 'popratne štete', kolikogod nepodnošljivi bili, ne daju nam za pravo da zaboravimo zbog čega je poletjelo zapadno zrakoplovstvo u proljeće 1999: gotovo desetogodišnji planirani zločini, stotine tisuća ubijenih, zlostavljanih, silovanih, protjeranih i deportiranih žrtava. Jednostrani, protuzapadnjački pacifizam često u sebi nosi klicu revizionizma - ponovno ubojstvo tih žrtava, zbog zaborava i poricanja njihova mučeništva. Milošević u svojoj obrani nije bez primisli: želi pozvati na sud zapadne čelnike koji su s njim postupali kao sa sebi ravnim, i želi ih na to podsjetiti. Međutim, Zapadu se ne može predbaciti što je istodobno predugo pregovarao s Miloševićem kako bi pokušao uspostaviti mir u bivšoj Jugoslaviji i što je odbacio pregovore te se u proljeće 1999. odlučio za oružje. Jacques Chirac imao je velike zasluge u takvom izboru i to mu je na čast. Čim je došao u Elizejsku palaču, odlučio je da će završiti s višegodišnjim okolišanjem prema Miloševiću tijekom kojega su počinjeni pokolji u Hrvatskoj i u Bosni. Ta je promjena pravca pridonijela uspostavi primirja u Bosni. Kada su koncem 1998., ovaj put s Kosova, stigle iste slike prestrašenih civila na putu egzodusa, Jacques Chirac i Tony Blair odlučili su da neće trpjeti taj kobni recidiv. Onda je Francuska nametnula NATO-u pravilo dogovaranja o izboru ciljeva i usprotivila se bombardiranju Crne Gore, kao i nekih ciljeva u Srbiji za koje je mislila da su odveć pogubni za ljudske živote. Moguće je da taj sustav nije bio besprijekoran. Suci bi se za to trebali zanimati, budući da to nije htjela učiniti Carla del Ponte, što je jedan od njezinih nedostataka. Ali nema izgleda da će se pobiti dokaz o krivnji u suđenju za zločine protiv čovječnosti", piše u uvodniku lista.