ZAGREB, 17. veljače (Hina) - Sve fizičke i pravne osobe u Hrvatskoj moći će od 1. travnja ove godine rabiti elektronički potpis u upravnim, sudskim i drugim postupcima, poslovnim radnjama, ali i kod davanja usluga certificiranja tog
potpisa, jer elektronički potpis, u svom naprednom obliku, ima istu pravnu snagu kao svojeručni potpis i otisak pečata.
ZAGREB, 17. veljače (Hina) - Sve fizičke i pravne osobe u Hrvatskoj
moći će od 1. travnja ove godine rabiti elektronički potpis u
upravnim, sudskim i drugim postupcima, poslovnim radnjama, ali i
kod davanja usluga certificiranja tog potpisa, jer elektronički
potpis, u svom naprednom obliku, ima istu pravnu snagu kao
svojeručni potpis i otisak pečata.#L#
Zakonom o elektroničkom potpisu, koji je nedavno prihvatio
hrvatski Sabor, gospodarstvo je duže vrijeme čekalo, a njime se
Hrvatsku približava svjetskim gospodarskim i tržišnim procesima.
Elektronički se potpis definira kao skup podataka u elektroničkom
obliku koji služe za identifikaciju potpisnika i potvrdu
vjerodostojnosti potpisanog elektroničkog zapisa. Široko se u
zakonu određuje kao bilo koji oblik elektroničke oznake ugrađene u
digitalni zapis, znači tekst, slika ili zvuk, kojom se potpisuju
dokumenti. To može dakle biti obična poruka u sustavu e-pošte do
zaštićenih obrazaca tog potpisa kojim se provjerava autentičnost
izdavatelja/pošiljatelja i integritet elektroničkog (digitalnog)
dokumenta ili transakcije.
Elektronički potpis odnosi se na proces dodavanja/ugrađivanja
potpisa u elektroničke dokumente ili transakcije pomoću
elektroničkih informatičkih ili digitalnih sredstava.
Taj proces, navodi se u obrazloženju, može uključivati bilo koju
postojeću tehnologiju poput biometrijske identifikacije, tokena,
digitaliziranu presliku ručnog potpisa, smart kartice ili sustava
primjene dvostrukih ključeva, javnog i privatnog, asimetričnog
kriptiranja. Samim je korisnicima ostavljeno određivanje za njih
najprihvatljivije i najpouzdanije tehnologije.
No, zakon pritom zahtijeva da primijenjena tehnologija osigura
autentičnost, integritet, nepovratnost, te zaštitu i tajnost
elektroničkog potpisa.
Zakonom se definira i napredni elektronički potpis kao
elektronički potpis koji pouzdano jamči identitet potpisnika, ali
on mora udovoljavati i nekim dodatnim zahtjevima, jer ima istu
pravnu snagu kao vlastoručni potpis i otisak pečata. On treba biti
povezan isključivo s potpisnikom i mora ga nedvojbeno
identificirati, mora nastati korištenjem sredstava kojima
potpisnik može samostalno upravljati i koja su pod njegovim
isključivim nadzorom.
Zakon i propisuje kako se ne može odbiti prihvaćanje dokumenta u
elektroničkom obliku i potpisanog s jednim od ta dva potpisa.
Iznimku od toga predstavljaju pravni poslovi prijenosa vlasništva
na nekretninama, oporučni poslovi, imovinski predbračni ili bračni
ugovori, opterećenje i otuđenje imovine za koje je potrebno
odobrenje Centra za socijalnu skrb, ugovori o predaji i
raspolaganju imovinom za života, ugovori o doživotnom uzdržavanju,
sporazumi u vezi s nasljeđivanjem, darovni ugovori, ali i svi drugi
pravni poslovi za koje je propisano da se sastavljaju u obliku
javnobilježničkog akta, odnosno isprave, te oni poslove za koje je
izričito određena uporaba vlastoručnog potpisa ili ovjera istog.
Elektroničkim potpisom kao sastavnim dijelom svog elektroničkog
poslovanja već se koriste neke hrvatske banke, ali i FINA (raniji
Zavod za platni promet), posebice njegov Nacionalni klirinški
sustav.
Zakonom se želi stvoriti povjerenje najšire javnosti u djelovanje i
potaknuti najširu moguću primjenu te vrste potpisa. Također se
njime želi stvoriti prostor za intenzivnije djelovanje sustava
elektroničke trgovine.
Međutim, u obrazloženju zakonu se navodi da je za njegovu potpunu
provedbu pred pravosudnim i tijelima državne uprave potrebno
izvršiti analizu svih zakona i drugih propisa, osigurati
odgovarajuću računalnu opremu i osposobiti djelatnike za
obavljanje potrebnih poslova u svezi uporabe elektroničkog
potpisa.
Budući da se i elektronički potpisi mogu krivotvoriti, u zakonu su
predviđene i kazne za prekršaje, koje se kreću od dvije do 100.000
kuna, koliko očekuje davatelja usluga certificiranja koji, između
ostalog, ne izda kvalificirani certifikat bez svih potrebnih
podataka, ne provodi odgovarajuće zaštitne mjere za onemogućavanje
neovlaštenog pohranjivanja i kopiranja podatka za izradu
elektroničkog potpisa ili ne utvrdi pravovaljano identitet fizičke
ili pravne osobe za koju izdaje kvalificirani certifikat.
Predsjednik Hrvatske javnobilježničke komore Ante Ilić,
podsjetivši na iskustva Makedonije i Slovenija, gdje je takav Zakon
na snazi već dvije godine, kaže kako elektronički potpis nema
utjecaja na javno bilježnički posao, jer je, kaže, malo vjerojatno
da će netko kupiti preko Interneta kuću na moru ili stan.
(Hina) nz db