NYT 13. II. LUĐI OD VAS

SJEDINJENE DRŽAVE THE NEW YORK TIMES 13. II. 2002. Luđi od vas "Čitajući europski tisak, zaista je utješno vidjeti kako su toplo Europljani prihvatili Bushovu izjavu da 'osovina zla' prijeti svjetskom miru. Postoji samo jedan mali problem. Predsjednik Bush misli kako osovinu zla čine Iran, Irak i Sjeverna Koreja dok Europljani misle kako se radi o Donaldu Rumsfeldu, Dicku Cheneyu i Condi Rice. Ne zezam se. Chris Patten, vanjskopolitički car Europske Unije, izjavio je za 'The Guardian' kako je Bushova zamisao o osovini zla opasno 'apsolutistička i previše pojednostavljena', 'nedovoljno promišljena' i da 'nimalo ne pomaže', te kako Europljani moraju zaustaviti Washington prije nego 'ode predaleko u svom unilateralizmu'. Pa, što ja mislim o tome? Mislim da su ti kritičari u pravu kada tvrde da zemlje koje je Bush identificirao kao osovinu zla nisu zapravo 'osovina' i da ih ne bismo trebali trpati u isti koš. Kritičari su u pravu i kada tvrde da svaka od tih zemalja predstavlja različitu vrstu prijetnje i zahtijeva različiti, nijansirani odgovor. Kritičari su u pravu kada tvrde da se Amerika ne može svugdje boriti sama. Kritičari su u pravu kada tvrde da se Amerika treba početi ozbiljno truditi da zaustavi izraelsko- palestinsko nasilje jer ono potkopava bilo kakvu nadu za suradnju SAD-a i arapskih zemalja. Kritičari su u pravu po pitanju svega ovog- no ipak mi je drago da je Bush kazao ono što jest. Jer ti kritičari propuštaju bit: 11. rujan se dogodio zbog toga što je SAD izgubio svoju moć zastrašivanja. Izgubili smo ju jer se 20 godina nismo osvećivali, ili privodili pred lice pravde one koji su ubijali Amerikance. Od prvog bombaša- samoubojice koji je napao američko veleposlanstvo u Beirutu u travnju 1983. godine, do podmetanje bombe u barake Mornarice u zračnoj luci u Beirutu par mjeseci kasnije, do otmice zrakoplova američke kompanije T.W.A., do napada na američke vojnike u tornjevima Khobar u Saudijskoj Arabiji, do bombaša- samoubojica koji su napali dva veleposlanstva SAD-a u Istočnoj Africi, do napada na američki razarač Cole u Jemenu, nevini Amerikanci su ubijani a mi nismo činili ništa. Tako su nas naši neprijatelji počeli shvaćati sve manje i manje ozbiljno i postajali su sve hrabriji i hrabriji. Zaista, postali su toliko hrabri da je skupina pojedinaca- razmislite o tome na tren: ne država nego skupina pojedinaca- napala Ameriku na njenom tlu. Zašto ne? Teroristi i države koje im pružaju utočište mislili su da smo kukavice, i bili su u pravu. Mislili su da uvijek mogu biti luđi od nas, i bili su u pravu. Mislili su da ćemo uvijek slušati Europljane i opredjeljivati se za 'konstruktivno rješavanje' problema razbojničkih zemalja, a ne za šaku u glavu, i bili su u pravu. Američki neprijatelji namirisali su slabost, a mi smo za to platili ogromnu cijenu. Ispričat ću vam jednu staru beduinsku legendu: Jedan stari beduinski čelnik mislio je da će, ako bude jeo puricu, vratiti svoju muževnost. Tako je kupio puricu, držao ju u svom šatoru i šopao ju hranom svakog dana. Jednog dana netko mu je ukrao puricu. Beduinski čelnik je okupio svoje sinove i kazao im: 'Dečki, u velikoj smo opasnosti. Netko je ukrao moju puricu.' 'Oče', kazali su sinovi, 'što će ti purica?' 'Nije važno', odgovorio je, 'samo mi ju vratite.' No sinovi su ga ignorirali a za mjesec dana netko je ukrao njegovu devu. 'Što da radimo?' pitali su sinovi. 'Pronađite moju puricu', kazao je otac. No sinovi nisu učinili ništa, a par tjedana kasnije silovana je starčeva kći. Otac je kazao svojim sinovima: 'To je sve zbog purice. Kada su vidjeli da mogu ukrasti moju puricu, izgubili smo sve.' Amerika je taj beduinski starac, i 20 godina ljudi su krali naše purice. Europljani se ne zalažu za vojne akcije protiv Iraka, Irana ili Sjeverne Koreje. Ni ja. No kakvu alternativu nude? Čekati dok sin Sadama Huseina, Uday, koji je još veći psihopat od svog oca, bude raspolagao biološkim oružjem i raketama koje mogu doseći Pariz? Ne, ideja o osovini zla nije do kraja promišljena - no to mi se kod nje upravo i sviđa. Tim zemljama i njihovim terorističkim drugovima poručuje: 'Znamo što smjerate. Ne znamo što točno poduzeti s tim u svezi, no ako mislite da ćemo samo sjediti i mirno podnositi da nas opet napadnete, u krivu ste. Upoznajte Dona Rusmfelda - on je još luđi od vas.' U Bushovoj vanjskoj politici ne sviđa mi se mnogo toga, no njihova voljnost da obnove našu moć zastrašivanja, i volja da budu jednako ludi kao neki od naših neprijatelja jedna je stvar kod koje su u pravu. To je jedini način na koji možemo vratiti naše purice", piše Thomas L. Friedman.