FRANCUSKA-LE MONDE DIPLOMATIQUE ZA VELJAČU 02. O BERLUSCONIJU

FRANCUSKA LE MONDE DIPLOMATIQUE veljača 2002. Berlusconi Od svih oblika 'tajnog uvjeravanja' najneumoljivije je ono koje se jednostavno događa po redu stvari. Pierre Bourdieu. "U Italiji je red stvari na nevidljiv način uvjerio većinu birača da je prošlo vrijeme tradicionalnih stranaka. To se uvjerenje temelji na činjenici: nakon 1980-ih, politički sustav ubrzano propada. Neki govore o 'gangreni' i o 'truljenju'. Korupcija se proširila i poprimila neshvatljive razmjere. Sustav mita stajao je zemlju više od 75 milijarda eura... Tajno financiranje stranaka dovelo je do nevjerojatnog bogaćenja glavnih političkih čelnika, napose socijalista i kršćanskih demokrata. 'Tko god je imao oči da vidi, ustvrdio je Indro Montanelli, shvaćao je koliko je životni standard visokih dužnosnika odudarao od njihovih poreznih prijava'. Još 1992., operacija 'Mani pulite' (čiste ruke) i sudac Antonio Di Pietro otkrili su gomilu afera. Bivši predsjednik Vijeća i vođa socijalista Bettino Craxi kojeg su optužili da se nezakonito obogatio, daje ostavku u vrlo nemirnim okolnostima, uz povike nezadovoljnog mnoštva koje ga čak želi linčovati... G. Giulio Andreotti pak, također bivši predsjednik Vijeća i glavni čelnik Kršćanske demokracije oblaćen je i optužen zbog 'dosluha s mafijom', 'sudjelovanja u ubojstvu'... Pad te dvojice orijaša poljuljao je čitav politički sustav, a stotine zastupnika, senatora i bivših ministara za nekoliko su mjeseci bili izloženi javnoj sramoti, upleteni u škandale, sudski su progonjeni i napadani u glasilima... Politička klasa na vlasti, optužena za svakojake malverzacije, bila je obezglavljena, osramoćena u javnosti i izgubila je ugled. (...) Usred tog velikog potopa, g. Silvio Berlusconi, već tada saveznik postfašista iz Nacionalnog saveza i ksenofoba iz Sjevernog saveza, ne pomoću državnog udara, već zahvaljujući kolektivnoj televizijskoj hipnozi, prvi put pobjeđuje na izborima i postaje predsjednik Vijeća od svibnja do prosinca 1994. To će iskustvo s vlasti biti neuspjeh. No to nije obeshrabrilo g. Berlusconija koji je, i sam optužen za špekuliranje, sumnjive poslove i korupciju, mogao računati na svoje mnogobrojne prednosti kako bi ponovno došao na dužnost predsjednika vlade. Koje prednosti? Ponajprije na svoje golemo bogatstvo, četrnaesto po veličini u svijetu i prvo u Italiji. (...) G. Berlusconi će svoje basnoslovno bogatstvo i izvanrednu moć koju mu na području simboličnog nasilja daju njegove televizijske postaje iskoristiti kako bi u doba globalizacije dokazao jednostavnu jednadžbu: kada imaš gospodarsku i medijsku vlast, politička vlast dolazi sama po sebi. Pače trijumfalno, budući da je njegova stranka Naprijed Italijo na parlamentarnim izborima 13.V.2001. dobila oko 30 posto glasova, postavši tako glavna politička snaga u zemlji... Demagog i populist, g. Berlusconi se ne zamara sitnicama. Kada su posrijedi saveznici, nije dvojio da se nagodi s bivšim fašistom Gianfrancom Finijem i rasistom Umbertom Bossijem. Ta trojica čine najsmješniji i najodurniji trijumvirat u Europi. Tako je jedan britanski tjednik još prije izbora, ustvrdio, pozivajući se na optužbe koje je talijansko pravosuđe iznijelo protiv g. Berlusconija, da takav čelnik 'nije dostojan da vlada Italijom', jer je 'poguban za demokraciju' i 'prijetnja je pravnoj državi'. Ta su se mračna predviđanja pokazala točna. Nakon kukavnog rušenja tradicionalnih stranaka, talijansko društvo, koje je tako kulturno, prilično hladnokrvno (samo je filmski svijet pružio otpor) nazoči sadašnjem propadanju političkog sustava koji je sve nejasniji, luckastiji, smješniji i opasniji. Zahvaljujući svom podrugivanju vašarskog šarlatana i televizijskom monopolu, g. Berlusconi uvodi ono što Dario Fo naziva 'novi fašizam'. Pitanje je samo koliko bi se taj zabrinjavajući talijanski primjer sutra mogao proširiti i na druge europske zemlje...", pita se Ignacio Ramonet u uvodniku lista.