AMSTERDAM, 12. veljače (Hina/Reuters) - Tijekom devet tjedana, dvojica slavnih umjetnika 19. stoljeća podmetali su si, slikali i ratovali na jugu Francuske.
AMSTERDAM, 12. veljače (Hina/Reuters) - Tijekom devet tjedana,
dvojica slavnih umjetnika 19. stoljeća podmetali su si, slikali i
ratovali na jugu Francuske. #L#
Kad je sve bilo gotovo, Vincent van Gogh završio je u umobolnici,
bez dijela lijevog uha, a Paul Gauguin pobjegao i završio u Južnom
Pacifiku.
Kratko, ali burno razdoblje u kojem su njih dvojica dijelila kuću u
Arlesu, postalo je slavno u umjetničkim analima, a danas je tema
nove izložbe u Van Goghovom muzeju u Amsterdamu.
Izložba, koja je otvorena u subotu i traje do 7. lipnja, slijedi
povijest umjetnosti kroz više od 100 platna, od kojih su 45
naslikala dvojica umjetnika tijekom zajedničkog življenja.
Niz ranijih i kasnijih djela prikazuje dramatični utjecaj koji je
kratka suradnja imala na njihove stilove.
"Jedinstveni odnos Van Gogha i Gauguina i razdoblje koje su proveli
u žutoj kući u Arlesu bilo je dugo predmetom mita", kaže Douglas
Druick, kustos za europsko slikarstvo u Institutu za umjetnost u
Chicagu, koji je prvi izložio glavni dio ovih platna za javnost.
Uznemireni je Van Gogh iz Pariza otišao na jug Francuske kako bi
"unio sunca u (svoje) slike" te je tražio ohrabrenje i pomoć
starijeg Gauguina.
Van Gogh je Gauguina sreo u Parizu i namamio u svoj "studio na jugu"
kako bi do kraja raskinuo s impresionistima. Kad je Gauguin konačno
pristao doći, Van Gogh je dotjerao kuću koju je ovjekovječio na
slavnom platnu "Žuta kuća".
Amsterdamska izložba po prvi puta okuplja tri poznate Van Goghove
slike "Suncokreti", koje je naslikao u Arlesu.
Možda će to biti kraj nagađanjima da je jedna od nih kopija.
Tvrtka "Yasuda Fire and Marine Insurance Company" iz Tokija platila
je 1987. više od 35 milijuna dolara za sliku "Suncokreti", na kojoj,
kako tvrde neki stručnjaci, nema raspoznatljivog Van Goghova
poteza kistom pa bi mogla biti djelo jednog pariškog
krivotvoritelja.
Nova studija koju su izradili Van Goghov muzej i Institut za
umjetnost iz Chicaga temelji se na dokumentaciji o vlasništvu i
analizi grubog jutinog platna te ipak tvrdi da je ova gotovo
jednobojna žuta slika izvorno djelo.
Stil i pristup dvojice umjetnika nisu mogli biti različitiji, iako
se utjecaj svakog od njih može vidjeti u djelima drugoga.
Gauguin se rugao Van Goghovom načinu slikanja, pozornom
promatranju predmeta i brzom slikanju kako bi "uhvatio" prizor.
Gauguin je radije oprezno skicirao svoje predmete kao studije koje
je kasnije koristio u izradi konačnog djela.
Njihov zajednički život završio je dramatično. Loše vrijeme
zatvorilo je tjednima slikare u nihov mali studio. Napetost je
rasla kako je sve nestabilniji Van Gogh pokušavao uvjeriti Gauguina
da ostane s njim. Nakon žestoke svađe 23. prosinca 1888., Van Gogh
je u bijesu britvom odrezao dio svojeg lijevog uha.
Kad je Van Gogh konačno otpušten iz umobolnice, Gauguin je već bio
otišao u Pariz pa u Bretanju, ali njih su se dvojica nastavili
dopisivati.
Nakon mjeseci uzaludnih napora da se pridruži Gauguinu, Van Gogh je
ponovo završio u umobolnici i konačno si oduzeo život pucajući sebi
u prsa.
Nakon njegove smrti, Gauguin je pobjegao na Tahiti i nastavio s
plodonosnim slikarskim radom. Van Goghov utjecaj ga je ipak i dalje
pratio, što potvrđuje slika "Suncokreti i mango" iz 1901., koja je
predstavljena na izložbi.
(Hina) pgo bnš