IT-ES-GB-integracije-Politika IT-11.II.LA STAMPA - EUROPSKI SAVEZI ITALIJALA STAMPA11. II. 2002.Reformska osovina"Berlusconi je u razgovoru za 'Sunday Times' kazao: Italija je za dogovor s Velikom Britanijom i Španjolskom kao
protutežu Njemačkoj i Francuskoj.Kazao je to govoreći o gospodarskoj politici pred susret s Blairom slijedeći petak u Rimu, s kojega bi trebao doći zajednički dokument o liberalizaciji sektora koji su još uvijek pod državnim nadzorom i o fleksibilnosti tržišta rada: dokument koji očito ima potporu Aznara, koji je još u srijedu u jednom govoru u Madridu kritizirao 'europske socijalističke većine' (dakle Njemačka i Francuska) koje, umjesto da potiču liberalizaciju, 'stišću kočnicu'.(...)Gospodarski pravac, po sebi, sigurno treba pozdraviti. Europi je potrebno opuštanje, da s većom slobodom koristi svoje energije, ako želi povratiti konkurentnost na svjetskoj razini. A za Berlusconija je bilo očito obraćanje, pa i taktičko, revizionističkom i pragmatičnom socijalistu poput Blaira, uz ono dinamičnom konzervativcu poput Aznara.(...)No pravac gospodarske reforme mogao bi, štoviše trebao bi se
ITALIJA
LA STAMPA
11. II. 2002.
Reformska osovina
"Berlusconi je u razgovoru za 'Sunday Times' kazao: Italija je za
dogovor s Velikom Britanijom i Španjolskom kao protutežu Njemačkoj
i Francuskoj.
Kazao je to govoreći o gospodarskoj politici pred susret s Blairom
slijedeći petak u Rimu, s kojega bi trebao doći zajednički dokument
o liberalizaciji sektora koji su još uvijek pod državnim nadzorom i
o fleksibilnosti tržišta rada: dokument koji očito ima potporu
Aznara, koji je još u srijedu u jednom govoru u Madridu kritizirao
'europske socijalističke većine' (dakle Njemačka i Francuska)
koje, umjesto da potiču liberalizaciju, 'stišću kočnicu'.(...)
Gospodarski pravac, po sebi, sigurno treba pozdraviti. Europi je
potrebno opuštanje, da s većom slobodom koristi svoje energije, ako
želi povratiti konkurentnost na svjetskoj razini. A za
Berlusconija je bilo očito obraćanje, pa i taktičko,
revizionističkom i pragmatičnom socijalistu poput Blaira, uz ono
dinamičnom konzervativcu poput Aznara.(...)
No pravac gospodarske reforme mogao bi, štoviše trebao bi se
pridružiti, onom političke reforme, u smislu davanja sve
liberalnijoj Europi sve veći institucionalni identitet, jer nije
točno da postoji suprotstavljenost između politički integrirane i
superbirokratske Europe, s jedne strane i protucentralističke i
protufederalne, ili protukonfederalne, s druge. Ne postoji nikakva
nužna veza između liberalizacije resursa i poduzetništva i obrane
nacionalnih suvereniteta. Štoviše.
Sada je paradoks u činjenici da su upravo Njemačka i Francuska
najangažiranije na političkom polju, pa i na temeljnom
gospodarskom cilju, dok se Velika Britanija i Španjolska, možda u
različitoj mjeri i načinima, opiru institucionalnom 'skoku' (prva
tek treba ući u euro). Tu je potencijalno proturječje, ili
'diskontinuitet', u europskoj politici Italije, u odnosu spram
stalnog 'federalnog' angažmana u prošlosti.
Stoga bi za Berlusconija bio lijep uspjeh kada bi uspio smanjiti
engleski i španjolski euroskepticizam u okviru gospodarskog
saveza. (...)", piše Aldo Rizzo.