US-YU-haag-Vlada-Ljudska prava-Organizacije/savezi-Ratovi NYT 11. II. SUĐENJE SLOBODANU MILOŠEVIĆU SJEDINJENE DRŽAVETHE NEW YORK TIMES11. II. 2002.Suđenje Slobodanu Miloševiću "U Europi sutra počinje najvažnije suđenje za ratne
zločine još od Nuernberga. Slobodan Milošević, nekoć jugoslavenski diktator, optužen je za ratne zločine počinjene protiv čovječnosti u Bosni, Hrvatskoj i na Kosovu i za genocid počinjen u Bosni. Činjenica da je Milošević pred licem pravde ne bi trebala veseliti samo njegove žrtve. Suđenje Miloševiću trijumf je civiliziranog svijeta, koji je stvorio sud sposoban osuditi najzvjerskije zločine uz prikladnu kaznu i pravednost. Milošević je započeo četiri rata - Slovenija je bila poprište prvog - u kojima je ubijeno 200.000 ljudi a 3.5 milijuna ih je istjerano iz njihovih domova. Kao dugogodišnji jugoslavenski komunistički funkcionar, sebe je uskrsnuo kao nacionalista i tako došao na vlast u Jugoslaviji prodajući drevni san o Velikoj Srbiji. Vješto je koristio propagandu i strah kako bi Srbe držao u nacionalističkom ludilu tijekom jednog rata za drugim. Bila je to cinična strategija da bi se održala podrška Miloševiću među Srbima i da se odvrati pažnja javnosti sa njegove korumpiranosti i lošeg upravljanja.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE NEW YORK TIMES
11. II. 2002.
Suđenje Slobodanu Miloševiću
"U Europi sutra počinje najvažnije suđenje za ratne zločine još od
Nuernberga. Slobodan Milošević, nekoć jugoslavenski diktator,
optužen je za ratne zločine počinjene protiv čovječnosti u Bosni,
Hrvatskoj i na Kosovu i za genocid počinjen u Bosni. Činjenica da je
Milošević pred licem pravde ne bi trebala veseliti samo njegove
žrtve. Suđenje Miloševiću trijumf je civiliziranog svijeta, koji
je stvorio sud sposoban osuditi najzvjerskije zločine uz prikladnu
kaznu i pravednost.
Milošević je započeo četiri rata - Slovenija je bila poprište prvog
- u kojima je ubijeno 200.000 ljudi a 3.5 milijuna ih je istjerano iz
njihovih domova. Kao dugogodišnji jugoslavenski komunistički
funkcionar, sebe je uskrsnuo kao nacionalista i tako došao na vlast
u Jugoslaviji prodajući drevni san o Velikoj Srbiji. Vješto je
koristio propagandu i strah kako bi Srbe držao u nacionalističkom
ludilu tijekom jednog rata za drugim. Bila je to cinična strategija
da bi se održala podrška Miloševiću među Srbima i da se odvrati
pažnja javnosti sa njegove korumpiranosti i lošeg upravljanja.
U Haagu, Milošević je optuženik koji najmanje surađuje sa sudom od
svih do sada, tvrdi tužiteljstvo. Odbio je odabrati odvjetnike ili
uložiti žalbu, a svoja pojavljivanja u sudnici koristio je kao
prilike da izrazi svoj prijezir prema tribunalu i da tvrdi kako je
žrtva političke prijevare koja za cilj ima poslužiti kao paravan za
ratne zločine NATO-a.
Iako je malo vjerojatno da je ova strategija dobitna karta, u
potpunom je skladu s njegovom navikom da Srbe prikazuje kao
usamljene žrtve koje se ne mogu osloniti ni na koga osim na sebe
same. Sada Milošević, izgleda, tvrdi kako su ga izdali ne samo
tradicionalni neprijatelji nego i oni koji su nekoć bili uz njega.
Kazao je kako će za svjedoke pozvati niz zapadnih čelnika, a zaista
je i točno kako su mnogi koji sada plješću činjenici da je u pritvoru
nekoć bili njegovi pregovarački partneri kada je bio na vlasti. U
Srbiji, neki od najbližih Miloševićevih suradnika pomogli su
izručiti ga tribunalu. Njegova slika koju je o sebi stvorio,
nacionalističkog čelnika koji se suprotstavio Zapadu možda je sve
što mu je preostalo.
Početkom ovog mjeseca, odbor za žalbe tribunala presudio je da bi
sve optužbe trebale biti ujedinjene u jedno suđenje. Ovo je i mudro
i prikladno. Mnogi svjedoci koji će sudjelovati u suđenju
svjedočeći riskiraju svoje živote. U Haag ne bi trebali dolaziti
više nego jedanput. Osim toga, kao što je to bio slučaj i s
nacistima, ratovi Beograda nisu bili tek niz zločina nego i
ispunjenje sustavnoga plana za stvaranje Velike Srbije
istjerivanjem ljudi drugih etničkih pripadnosti. Opseg ovog zla
najbolje se može procijeniti kada se gleda kao cjelina.
Kada je Vijeće sigurnosti UN-a osnovalo sud za bivšu Jugoslaviju
1993. godine, malo ljudi je moglo zamisliti da će se u sudnici ikada
naći i Slobodan Milošević. Činilo se da će na vlasti ostati
doživotno, a sud je bio slab, osnovan uz neznatan novac zapadnih
zemalja koje su se osjećale krivima zbog činjenice da nisu
intervenirale u Bosni prije nego što su poginule tisuće ljudi. No
unatoč neuspjehu snaga NATO-a u Bosni i jugoslavenskih dužnosnika
da uhite optužene ratne zločince, sud je narastao i ojačao dobivši
novac od UN-a i zapadnih vlada za obavljanje svog posla. Tribunal je
do sada sudio 31 Srbinu, Hrvatu i Muslimanu - od kojih je pet
oslobođeno - a još 43 ih čeka na suđenje. Postao je cijenjen i pošten
sud čije su presude pomogle modernizirati neke aspekte
međunarodnog prava koje je stagniralo od Nuernberga, npr. presuda
da je silovanje oblik mučenja i zločina protiv čovječnosti. No
suđenje Miloševiću bit će prekretnica. Kompetencija i poštenje
tribunala bit će konačno procijenjeni upravo po ovom suđenju",
stoji u uvodniku lista.