RU-CN-IN-izvješća-Makrogospodarstvo-Tržište/cijene-Trgovina RUSIJA-NEZ.GAZETA 11.2.02. SVJETSKA BANKA MANIPULIRA? RUSIJANEZAVISIMAJA GAZETA11.II.2002.Bolje da u WTO ulaze veliki"Na prvi pogled, u najnovijem izvješću Svjetske banke
(SB) o globalizaciji nema puno iznenađenja. U njemu se opetuje tvrdnja da su zemlje koje su prije kročile na put globalizacije postigle najbolje rezultate u ostvarenju gospodarskog rasta i u smanjenju razine siromaštva. Ipak, na stranicama tog izvješća može se naći uzbudljiv zaključak: mnoge zemlje koje su se brže od drugih uključile u svjetsko gospodarstvo, nisu nužno prihvatile većinu propisa u svezi sa trgovinom.Razmislite što to znači. SB prvi put priznaje da liberalizacija trgovine ne mora biti uspješan način ne samo za poticanje rasta, već ni za integraciju u svjetsko tržište. Neizravno priznaje da njegove višekratne tvrdnje o prednostima globalizacije ne obuhvaćaju neposredne i uvjerljive zaključke o načinu kako voditi trgovinsku politiku u zemljama u razvoju.Drugim riječima, SB počinje shvaćati stvarnost koja je jasna svakome tko nepristrano gleda na empirijske podatke. Brza integracija u svjetsko tržište nije rezultat liberalizacije
RUSIJA
NEZAVISIMAJA GAZETA
11.II.2002.
Bolje da u WTO ulaze veliki
"Na prvi pogled, u najnovijem izvješću Svjetske banke (SB) o
globalizaciji nema puno iznenađenja. U njemu se opetuje tvrdnja da
su zemlje koje su prije kročile na put globalizacije postigle
najbolje rezultate u ostvarenju gospodarskog rasta i u smanjenju
razine siromaštva. Ipak, na stranicama tog izvješća može se naći
uzbudljiv zaključak: mnoge zemlje koje su se brže od drugih
uključile u svjetsko gospodarstvo, nisu nužno prihvatile većinu
propisa u svezi sa trgovinom.
Razmislite što to znači. SB prvi put priznaje da liberalizacija
trgovine ne mora biti uspješan način ne samo za poticanje rasta, već
ni za integraciju u svjetsko tržište. Neizravno priznaje da njegove
višekratne tvrdnje o prednostima globalizacije ne obuhvaćaju
neposredne i uvjerljive zaključke o načinu kako voditi trgovinsku
politiku u zemljama u razvoju.
Drugim riječima, SB počinje shvaćati stvarnost koja je jasna
svakome tko nepristrano gleda na empirijske podatke. Brza
integracija u svjetsko tržište nije rezultat liberalizacije
trgovine i poštovanja strogih propisa Svjetske trgovačke
organizacije (WTO) kao takvih, već rezultat primjene uspješnih
strategija rasta koje su često jako osobite.
Pogledajmo Kinu i Indiju - dva gospodarska čuda u zadnjih dvadeset
godina koje su uz to istaknuti primjer 'globalizatora', kako kaže
SB. U obje zemlje, glavne su reforme u trgovini provedene otprilike
deset godina pošto smo tu počeli uočavati razmjerno velik tempo
gospodarskog rasta. Što više, ograničenja u kineskoj i u indijskoj
trgovini i dalje su među najstrožim u svijetu. (...)
Budući da su Indija i Kina prilično povećale obim trgovine, one su,
prema mjerilima SB-a, globalizatori. No, kao što pokazuje iskustvo
tih zemalja, kao i mnogih drugih poput Južne Koreje, Tajvana i
Vijetnama, snažna liberalizacija trgovine gotovo nikada nije bila
čimbenik poticanja bržeg gospodarskog rasta i povećanja opsega
trgovine u ranoj fazi. Lijepo je što je SB shvatio tu jednostavnu
istinu.
Nažalost, u izvješću banke još uvijek ima puno okolišanja. Nećete
ni primijetiti koliko je promijenila stajalište ako ne zagrebete
dublje u izvješće i ne promotrite načine podnošenja dokaza. Čak
ćete i tu pronaći tragove intelektualnog nemara koji je SB do sada
očitovao o tom pitanju.
Primjerice, iz tablice navedene u izvješću vidljivo je da su 'više
globalizirane zemlje' koje banka daje za primjer, više smanjivale
cijene nego 'manje globalizirane zemlje'. Nije iznesen zaključak,
ali se pretpostavlja da čitatelj mora sam zaključiti da je
smanjenje cijena bilo važan čimbenik koji je određivao integraciju
u svijetsko gospodarstvo i time gospodarski rast. Dakako, da
postoje izravni dokazi da je smanjenje cijena skopčano s
gospodarskim rastom (a nije), budite sigurni da bi Svjetska banka
prikazala upravo te rezultate. (...)
Možda se tim nevjerojatnim stvarima i trebalo nadati od ustanove
koju prisiljavaju da odustane od analitički i empirijski
neutemeljenog stajališta. Jednostavno moramo biti sretni što se SB
u razmišljanjima o globalizaciji donekle vraća na realna
stajališta.
Glavna je stvar ovdje u sljedećem. Zemlje s brzim gospodarskim
rastom u kojima je pala razina siromaštva, nastojale su također
postići priličnu integraciju u svjetsko gospodarstvo. I dalje je
upitno što iz tog empirijskog promatranja treba zaključiti o
politici. Prije nas je Svjetska banka htjela navesti na mišljenje
da je veća liberalizacija trgovinskog režima bitan čibmenik za
postizanje tih uspjeha. Sada više nije sigurna u to. Ni mi ne
trebamo biti", za list piše Danny Roderick, profesor političke
ekonomije na Harvardovu sveučilištu.